Ikona hrvatske popularne književnosti preminula je prije 65 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slavna hrvatska književnica Marija Jurić Zagorka preminula je na današnji dan prije 65 godina, 29. studenog 1957. u Zagrebu.

Rođena je 2. ožujka 1873. godine, u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca.

Osim što je pisala romane koji su dan-danas čitani i popularni, Zagorka se bavila i politikom i ženskim pitanjima.

Dobila je relativno kratko formalno obrazovanje, i premda je Geza Rauch (šef Zagorkinog oca) bio spreman platiti njeno daljnje obrazovanje u Švicarskoj, roditelji su je maloljetnu udali i s mužem poslali u Mađarsku.

Tri godine kasnije pobjegla je od muža i vratila se u Zagreb.
I ta će je činjenica kasnije u životu proganjati, jer će neki čak tvrditi da je bijeg od braka za ženu "siguran znak mentalne poremećenosti".

Odbila je prihvatiti novac od roditelja i odlučila se sama uzdržavati – i to još kao novinarka. Godine 1895. zapošljava se u Obzoru, iako je glavni urednik Šime Mazzura smatrao da je imati žensko u redakciji "kulturni i moralni skandal".

No, Zagorka je bila predobra novinarka da bi je se riješili, a već i njeni tadašnji romani vidljivo su podizali naklade. Tako se uspjela probiti do položaja u kojem je postala prva politička novinarka u ovom dijelu svijeta, iako je često morala pisati pod pseudonimima, uglavnom muškim.

Od samih početaka zalagala se i za ženska prava, te se tako 1909. godine upustila u slavnu polemiku s A. G. Matošem oko ravnopravnosti spolova.

Povijesne romane – po čemu je danas najpoznatija - počela je pisati oko 1910. godine, i ubrzo joj to postaje glavnim zanimanjem. Građu za svoje romane, što god vam netko rekao, nije isisavala iz prsta, već ju je pronalazila u povijesnim arhivima, kako u Zagrebu, tako i u Beču i u Budimpešti.

Kad su, dvadesetih godina, u tadašnjem Jutarnjem listu izašle Grička vještica i kasnije Gordana, Zagorka je među svojim čitateljima zadobila gotovo status fenomena.

Kritika joj, međutim, nije bila sklona, i otpisivala je Zagorkin opus kao šund sve donedavno. Još uvijek nije u potpunosti prevrednovana, a najzanimljivije jest da su je i inače u mnogim stvarima napredni pisci (npr. Krleža) prezirali i otpisivali kao "muškobanjastu babu". Bar jednim dijelom taj je stav bio uzrokovan i njenim feminističkim angažmanom, piše Milena Benini za VoxFeminae.

Naravno, nimalo nije pomagalo ni to što je bila iznimno popularna kao spisateljica: time je dvostruko uvrijedila establishment, i kao žena i kao autorica "popularnog šunda".

Još 1925. godine, Zagorka pokreće i uređuje časopis Ženski list, koji će potrajati do 1938. godine, kad pokreće Hrvaticu i uređuje je sve do 1940.

Uz još nekoliko književnica, 1936. godine sudjeluje u osnivanju Društva hrvatskih književnica, koje postoji do 1939. godine.

S dolaskom NDH, Hrvatica je zabranjena, a Zagorkina imovina zaplijenjena. Ostavši bez sredstava za život, Zagorka je čak pokušala i samoubojstvo, a preživjela je zahvaljujući potpori – i duhovnoj i financijskoj – svojih vjernih čitatelja.

Nažalost, ni poslije rata nije prošla puno bolje: zbog feminističkog angažmana su joj se mnogi izrugivali ili je proglašavali ludom, iako je u socijalizmu ravnopravnost spolova bila deklarativno de rigueur.

No kad je Slobodna Dalmacija počela ponovno objavljivati njezine romane, bar je vidjela da čitateljstvo nipošto nije izgubila. (Izvor Vox Feminae)