Zamka vremena: Pjesništvo u pravom smislu riječi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U organizaciji tomislavgradskoga Ogranka Matice hrvatske, u ponedjeljak je u dvorani Hotela 'Tomislav' u Tomislavgradu održano predstavljanje zbirke pjesama Ilije Smiljanića pod nazivom “Zamka vremena”.

Uz autora, inače poznatog duvanjskog farmera i poljoprivrednika koji je zvanje diplomiranog inženjera agronomije stekao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, o knjizi su još govorili diplomirani inženjer prometa Tomislav Majić i sveučilišni profesor dr.Marko Tokić.

Za autorovu, inače, drugu objavljenu knjigu pjesama podijeljenih u sedam ciklusa Majić je kazao kako predstavlja njegovo razmišljanje i emocije prožete početkom Domovinskog rata na Kupresu od kada započinje pjesničko, idejno i emotivno tkanje knjiga.

''Ovi stihovi su neodvojivi od Ilije kakvog poznajemo. Pjesnik životom svjedoči o čemu piše, o čemu pjeva i o čemu sanja. Upravo u neodvojivosti pjesnika od njegovih pjesama snaga je Ilijina zapisa koji su autentični u punoj mjeri, živa riječ i živo svjedočanstvo riječju i djelom'', kazao je Majić.

Za Majića ovo nije pisanje radi pisanja kakvog puno ima kod suvremenih pjesnika jer Ilija, kako kaže, za to nema puno vremena , ali ipak pjesnička razmišljanja, osjećaje i stavove koja svojom snagom nadiru iz čovjeka, vrednuje i zapisuje.

''Smiljanićevi stihovi su pjesništvo u pravom smislu riječi, možda ne toliko knjiški i etablirano, ali svakako iskreno, iskonsko i autentično... Doživljeno i proživljeno, stoga snažno i vrijedno'', istaknuo je Majić.

Predstavljanje knjige za sveučilišnog profesora doc. dr. Marka Tokića s Filozofskog fakulteta u Mostaru uvijek je dobar događaj jer se, kako kaže, danas u svijetu jedino cijene materijalna dobra, a uzdati se u knjigu ostatak je donkihotske naivnosti dječaka koji još uvijek vjeruje neviteškom vremenu usprkos tome da se isplati biti vitezom izgubljene bitke.

''Pisati i vjerovati u moć riječi a znati da se svijet neumitno pretvorio u Sanchu Panzu koji okolo gleda kako zdipiti, zgrabiti i ugrabiti preostatke s bogataškoga stola, vjerovati da treba očuvati vjeru, da unatoč tomu nije sve izgubljeno i da se isplati, ustrajati u jurišima htijenja na vjetrenjače prevrednovanja istinskih vrijednosti, ponuditi zalog vjere u dobro, pravedno, istinito i lijepo, u život i tradiciju uistinu znači biti i ostati, unatoč svemu, zanesenjak posebnog kova'', kazao je Tokić.

Upravo je, kako kaže Tokić, takav Ilija Smiljanić i upravo su takve pjesme u 'Zamci vremena'.

Dodao je da će pjesme oživjeti tek njihovim čitanjem.

''Ilija je time odradio svoj posao, a sad je na onima koji čitaju da u tim riječima vide građu na temelju koje će prepoznati sebe u svijetu i svijet u sebi gradeći iznova pjesme i dajući im puninu života'', kazao je Tokić.

Na samome kraju okupljenima se obratio sam Ilija Smiljanić, uputivši zahvalu svima koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, posebno zahvalivši svojoj obitelji.

U svom kratkom obraćanju dotaknuo se i početka Domovinskog rata na ovim prostorima kada je kao student došao iz Zagreba te sa ostalim svojim kolegama i braniteljima sudjelovao u ratnom vihoru i položaju kod Hotela 'Adria ski' na Kupresu.

''To je odredilo poeziju i moj životni put. Kao da me je taj rat oblikovao i ostao u meni. Dobro bi bilo istjerati ga iz mene i zaboraviti, ali to su bile velike traume za mladića od 20 godina'', kazao je Smiljanić.