Island
Jolabokaflod – Poplava knjiga za Božić
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na Islandu, u zemlji saga, nema Božića bez poplave knjiga pod jelkom. Doslovno.
"Jolabokaflod", ili božićna poplava knjiga, voljena je islandska tradicija od kraja Drugog svjetskog rata.
Dvije trećine knjiga na Islandu izlazi iz tiska u studenome ili prosincu.
Stotine novih naslova prodaju se tada u knjižarama ili u supermarketima po sniženim cijenama. Tradicija je to koja je postala vitalna za opstanak domaće izdavačke industrije.
Islanđani na Badnjak tradicionalno razmjenjuju ili provode večer čitajući, vjerojatno sklupčani uz kamin s novim kriminalističkim romanom Arnaldura Indridasona, već dva desetljeća najčitanijeg islandskog pisca.
842 nova naslova
"Književnost je na Islandu vrlo važna i vrsta je umjetnosti s kojom se cijela nacija može povezati", kaže majka dvoje djece Sigrun Hrolfsdottir, koja živi u glavnom gradu Reykjaviku.
Njezina kći i sin, Duna i Gudmundur, već su iz 'bokatindija' izabrali knjige koje žele.
Bokatindi je katalog na 80 stranica s novim romanima, poezijom i dječjim knjigama koji se besplatno dostavlja svim islandskim kućanstvima.
U ovogodišnjem katalogu su 842 nova naslova. Nevjerojatna književna produkcija za zemlju s 360 tisuća stanovnika, piše Hina.
Sedamdeset posto Islanđana za Božić kupi najmanje jednu knjigu.
Islandska književna tradicija rođena je prije 900 godina sa sagama, draguljima svjetske književnosti koja islandska djeca i danas proučavaju u školama.
Običaj darivanja knjiga
Islandske sage opisuju događaje među stanovnicima otoka u 10. i 11. stoljeću. Napisane dvjestotinjak godina poslije, opisuju povijest, posebno genealošku i obiteljsku, oslikavajući sukobe i muke naseljenika.
Običaj darivanja knjiga krenuo je krajem Drugog svjetskog rata kada je Island, tada siromašan, uveo stroga ograničenja uvoza. Papir je, međutim, ostao jeftin pa su knjige postale pokloni po izboru
Uz to, Island je tek bio stekao neovisnost nakon stoljeća pod norveškom i danskom krunom.
"Književnost je bila važna tijekom islandske borbe za neovisnost i traganja za identitetom. Biti Islanđanin znači čitati knjige", kaže Halldor Gudmundsson, pisac i bivši direktor najvećeg islandskog nakladnika Forlagida.
Iako se knjige tiskaju i u drugim dijelovima godine, 'božićna poplava' ključna je opstanak izdavačke industrije. Oko lanjskog Božića prodalo se 40 posto svih knjiga u 2018., podaci su statističkog zavoda.
"Ako ta tradicija umre, umrijet će i nakladnici s njom. To je vrlo jasno", rekao je Pall Valsson, direktor Bjartura, drugog izdavača po veličini.
Pisanje u krvi
Poplava knjiga, međutim, mnogim autorima oteževa proboj.
"Nažalost, toliko dobrih knjiga u poplavi se utopi", kaže književnica Lilja Sigurdardottir, čija su djela prevedena na engleski i francuski.
Svaki deseti Islanđanin u životu objavi knjigu.
A i veliki su čitači. U zemlji su 83 knjižnice, po jedna na svakih 4300 stanovnika.
Gotovo da ne postoji onaj koji ne pročita barem jednu knjigu godišnje, a više od pola stanovnika ih u godini pročita osam.
Islanđani imaj poseban apetit za krimiće, a islandski su pisci u žanru detektivskih romana uz bok švedskim, danskim i norveškim kolegama.
Za vrijeme 'jolabokafloda' teško je odoljeti i sniženim cijenama.
Skupe knjige
U ostatku godine prosječna cijena knjige u tvrdom uvezu je 6990 kruna (skoro 100 KM), više nego dvostruko više nego u Francuskoj ili Britaniji.
"Ne možete kupovati knjige cijele godine jer bi ste jednostavno propali", kaže Brynjolfur Thorsteinsson, 28-godišnji prodavač u "Mal og menningu", jednoj od najstarijih islandskih knjižara.
Dio visoke cijene čini PDV na knjige, koji od 2015. iznosi 11 posto, a on je samo dodatak na visoke troškove tiskanja.
Pošto na Islandu gotovo da nema šuma, sve se knjige tiskaju u inozemstvu.
Kako bi podržala nakladničku industriju, vlada je ove godine odlučila snositi 25 posto troškova proizvodnje svake knjige koja se otisne na islandskom jeziku, bila izvornik ili prijevod, piše Hina.