Autor "Mačka pod šljemom"
Josip Joža Horvat – književnik koji je dva puta oplovio svijet
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Josip Joža Horvat je studirao pedagogiju, filozofiju i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane gdje sudjeluje u antifašističkoj borbi. Nakon rata radio je kao tajnik Matice Hrvatske, a bio je i urednik Kola i časopisa Republika. Nakon toga se posvećuje pisanju radeći kao profesionalni književnik.
Još prije rata objavio je roman Sedmi b (1939.), a kao profesionalni književnik pisao je romane, pripovijetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto.
Njegovo najpopularnije djelo, po kojem je snimljena popularna tv serija, je ratno-humoristični roman Mačak pod šljemom. U tom djelu kreirao je lik izvana gruba, a osjećajna junaka iz naroda.
Ipak, najpoznatija djela su mu putopisi o svojim pustolovinama na moru – Besa i Molitva prije plovidbe. Naime, Horvat je dva puta, 1965. i 1973. godine, oplovio svijet s brodovima Besa i Modra lasta.
Ostat će na taj način zapamćen i kao prvi Hrvat koji je oplovio svijet sportskim jedrenjakom (s njim je bila i posada: supruga Renata, prva Hrvatica koja je oplovila svijet, sin Marko, te Vladimir Hrlić). Plovidba je trajala 23 mjeseca.
U tim putopisima Horvat spaja različite žanrovske obrasce (putopis, esej, lirska proza, anegdota, autobiografski zapis) i uobličava putopisnu retrospektivu svih svojih plovidba.
Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom Svjedok prolaznosti, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj knjizi opisao je svoj cjelokupni životni put, od rođenja i djetinjstva do odlaska u Zagreb, u partizane, kao i poslijeratni period u kojem je zbog svojega djela Ciguli Miguli bio označen kao neprijatelj Partije i nakratko uklonjen iz javnog života.
Svjedok prolaznosti prvi je put javno predstavljen 21. prosinca 2005. godine u Čakovcu.
Ostala najpoznatija djela su mu: Za pobjedu, Prst pred nosom, Pripovijetke, Rasprodaja savjesti, Ni san, ni java, Abeceda ludih želja te romani za mlade Operacija Stonoga, Waitapu, Dupin Dirk i lijena kobila te Svjetionik.
Umro je u Zagrebu 26. listopada 2012. godine.
Zanesenost morem odnijela mu je oba sina
Horvatovu fasciniranost morem nije promijenila osobna tragedija, gubitak oba sina.
Starijeg Miću izgubio je na samom početku putovanja 1973. godine. Miroslav Krleža ga je, kako je poslije pričao i napisao, pokušao odgovoriti od nastavka putovanja.
"Izgubili ste Miću, Vi nemate pravo izgubiti i drugo dijete. Zar ne osjećate da ste na rubu grčke tragedije", govorio mu je Krleža. Nije ga poslušao.
Drugi Jožin sin Marko Horvat izgubio je život u Venezueli 1975., kad je zaronio u jednoj luci.
"Pitate kako smo izdržali, kako smo podnijeli gubitak? Smrt je nedjeljiv dio života. Renata na svoj način, ja kao osamljen prerijski vuk ponekad zavijam, ponekad cvilim", rekao je tada Horvat.
