Kad poželite citirati Bukowskog, prvo pročitajte njegova djela, isplati se!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Charles (Hank) Bukowski rođen je 16. kolovoza 1920. u Andernachu u Njemačkoj, no kad mu je bilo tri godine s obitelji seli u Los Angeles.

Pisati počinje još u djetinjstvu, a svoju prvu kratku priču objavljuje u dvadesetpetoj. Sa 35 godina počinje objavljivati poeziju.

Kao dječak rođen u Njemačkoj, od majke Njemice i oca američkog Nijemca, emigranta u Ameriku koji se u rodnu zemlju vratio kao narednik američke vojske u okupacijskim snagama nakon Prvog svjetskog rata, Heinrich ('Hank') Karl ('Charles') Bukowski je u Ameriku stigao s roditeljima kad mu je bilo tri godine.

Odrastao je u Los Angelesu u teškim uvjetima, s ocem koji je često bio nezaposlen i redovito ga tukao, te vršnjacima koji su mu se rugali zbog njemačkog naglaska i ružnoće (jako je patio od akni u pubertetu).

Njegovu ambiciju da postane pisac pospješilo je što je u ranoj mladosti otkrio alkohol, za koji je rekao »ovo će mi pomoći da pišem«.

Počeo je objavljivati ranih četrdesetih: 1944. uhićen je u Philadelphiji pod sumnjom da izbjegava vojsku (zbog njemačkog porijekla bio je posebno sumnjiv), ali nakon šesnaest dana zatvora na pregledu za novačenje proglašen je psihološki nesposobnim za službu.

Svi ogorčeni, jadni, usamljeni ljudi s
osjećajem da su prevareni,
s osjećajem da su ih prevarile
silnice, optužuju život, optužuju
okolnosti, optužuju druge dok su
zaista ONI
savršeno neprobavljivi, pokorno
neizvorni, kukavički i tihi; utonuli
u samosažaljenju, ne učinivši
ništa dobro, oni još osjećaju
da su prevareni, pužući Zemljom
sa svojim pritužbama, svojim
mržnjama –
mrtvih očiju usred nigdine, ti
milioni ljudskih grešaka, idući
iz dana u dan i iz noći u
noć kroz svoje jalovo površno
djelovanje,
povrjeđuje samu Zemlju, povrjeđuje
sve, to traćenje
užas cijele te
uzaludnosti.

Mase

Živio kao skitnica

Živeći kao skitnica uz povremen fizičke poslove (najdulje je radio u pošti) objavljivao je poeziju i novinske kolumne. Krajem šezdesetih ostavlja posao da bi se potpuno posvetio pisanju; prvi roman objavio je za neovisnu kuću Black Sparrow Press te je, nakon što je postao popularan, sva svoja djela i dalje objavljivao kod njih, u znak zahvalnosti uredniku što je bio spreman uložiti u tad nepoznatog pisca.

Kao pjesnik i pisac crtica s dna života, iz života najnižih slojeva radničke klase, Bukowski je bio jedinstven i to mu je donijelo kultno sljedbeništvo.

Životnu mudrost birtijaških veterana koji obično za šankom svima sole pamet spojio je sa stvarnom mudrošću, jedinstvenim pogledima na život i umijećem pisanja, zbog čega se njegova djela čitaju i čitat će se, njegova publika nisu samo oni koje osvaja romantično buntovništvo alkoholičara koje osoblje mora tjerati van nakon fajrunta, nego i zahtjevniji čitatelji koji znaju prepoznati surove i sirove emocije koje Charles Bukowki bez zazora podastire u svojim djelima.

Alkohol mu je donio i olakšanje od mučnog života i svjetsku slavu, te je autobiografski film po njegovu scenariju iz 1987. u kojem ga je glumio Micley Rourke i nazvan »Barfly« – »Vinska mušica«.

Velik si kad se počnu otimati za tebe

Hollywoodski glumac Sean Penn je htio tu ulogu i nudio se da glumi za honorar od jednog dolara, ali pod uvjetom da film režira njegov prijatelj, kultni glumac i redatelj Dennis Hopper.

Znajući koliko je redatelj Barbet Schroeder uložio svojeg novca, vremena i truda u pripremanje tog projekta Bukowski je, lojalan kako samo sirotinja može biti, tu ponudu odbio i tako je ulogu dobio Rourke, a i sam Bukowski se pojavio u filmu kao jedan od gostiju u birtiji, piše portal Zvono.

Za kroničnog alkoholičara koji baš i ne vodi brigu o zdravlju Bukowski je doživio duboku starost od 74 godine; nakon njegove smrti 1994. njegova se djela i dalje objavljuju, tiskaju i čitaju, a skoro sva su prevedena i na hrvatski, i najčešće i rasprodana.

Kao što birtijaškog mudraca slušaju svi za šankom, tako će i Charles Bukowski uvijek imati svoju publiku, od onih kojima imponira njegov alkoholičarki nihilizam do onih koje zadivljuje snaga emocija u njegovu pisanju. Svaka birtija na svijetu ima svog dežurnog mudraca za šankom, ali jedan je bio Charles Bukowski - bolji pisac od svih njih.

Bijaše istinski zadivljujuć čovjek
pravio se da je
bogat
čak i kada živjesmo na grahu i gljivama i grašku
kada bi sjeo jesti, rekao bi,
„Nemaju svi ovo na stolu“

i zato što je htio biti bogat on zapravo
pomisli da je bogat
uvijek je glasao za Republikance
i glasao je za Hoovera protiv Roosevelta
i izgubio
i glasao za Alf Landona protiv Roosevelta
i opet izgubio
govoreći, „Ne znam kuda ovaj svijet ide,
sada opet imamo te proklete Crvene unutra
a Rusi su slijedeći u našim dvorištima!“

Mislim da zbog mog oca odlučih
postati skitnica.
Shvatih da ako takav čovjek želi postati bogat
onda ja želim biti siromašan.

I postadoh skitnica.
Živjeh od sitniša u jeftinim sobama i
na parkovskim klupama.
Mišljah da skitnice možda nešto znaju.

Ali shvatih da je većina skitnica također
željela postati bogata
ali u tome jednostavno nisu uspjeli.

Tako ulovljen između mog oca i skitnica
Nisam imao kamo otići
i otiđoh tamo brzo i polako
nikada glasajući za Republikance
nikada glasajući.

zakopah ga
kao čudo zemaljsko
kao stotine tisuća čuda
kao milione drugih čuda,
potrošenih.

Moj otac

Umjetnik nema alibija!

Bukowski je duboko prezirao laž i prijetvornost nazoviumjetnika. Njegov je stil pisanja krajnje jednostavan i direktan, no pun neugodnih opisa i nebiranih uličnih riječi. Jedna od važnijih odrednica njegovog djela nesumnjivo je humor, makar zbog svoje grubosti nije po svačijem ukusu.

Bukowski je prvenstveno poznat po svojoj poeziji, no sam se nije smatrao pjesnikom, nego jednostavno - piscem. Započevši zbirkom Flower, Fist and Bestial Wail (1959) svake godine objavljuje barem po jednu zbirku poezije, sve do The Last Night of the Earth Poems (1992). 1963. godine, kad je objavljena zbirka It Catches My Heart in Its Hands, Bukowski već ima vjerne sljedbenike, privučene njegovom krajnjom iskrenošću, prizemnim temama i uličnim rječnikom.

Od kraja šezdesetih Bukowski je pisao kratke priče (1969. izlazi zbirka Zabilješke starog pokvarenjaka) koje se redom odlikuju autobiografskom osnovom, duhovitošću, iskrenošću i nepristojnim riječima. Od kratkih priča treba spomenuti još i Erections, Ejaculations, Exhibitions and General Tales of Ordinary Madness (1972), South of No North (Južno od mjesta gdje sjevera nema - 1973) te Hot Water Music (Muzika vrele vode - 1983).

Prije nego što je profesionalno počeo pisati, Bukowski je dvanaest godina radio u pošti. Nakon što napusti posao, piše roman Post Office (1971), inspiriran vlastitim iskustvom, o pijanici koji se zapošljava u pošti, a nakon mnogih problema, pijanstava i žena taj posao napušta.

Djela Bukowskog većim su dijelom autobiografskog karaktera. Glavni je lik uglavnom Henry Chinaski, piščev alter-ego. U Ham on Rye (Lovcu ispod žita - 1983) pratimo ga kroz djetinjstvo i mladost. U romanu Factotum (Faktotum - 1981) Chinaski, ovoga puta kao odrastao čovjek, luta od grada do grada, mijenjajući poslove i žene. Prema romanu je snimljen film Barfly, za koji je Bukowski napisao scenarij i koji ga je napokon učinio popularnim, podsjeća portal Moderna vremena.

Bukowski je umro u sedamdesetčetvrtoj godini ubrzo nakon što je završio svoj posljednji roman Pulp, koji je posthumno objavljen iste godine.

Ukupno je objavio više od 60 knjiga. Umro je San Pedru 1994.