Kad udari Hrvat na Hrvata: Kako je i zašto pogubljen autor "Crvenih makova"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Među stradalim umjetnicima koji zorno svjedoče o ideološkom urušavanju unutar hrvatskog naroda zasigurno su književnici Ilija Jakovljević i Mihovil Pavlek Miškina.

Nekoliko puta godišnje eskalira nikad završena (i nikad, zapravo, započeta!?) borba lijevih i desnih, a jedan od nadnevaka kad se ponovno diraju stare, duboke rane je i 22. lipnja, koji se u Republici Hrvatskoj obilježava kao državni praznik, Dan antifašističke borbe.

U sjeni te žestoke borbe 'čiji je ćaća bija ustaša, a čiji partizan', ostaju sve te 'kolateralne' žrtve i jednog i drugog režima, ustaškog i komunističkog.

U vrijeme kvislinške Nezavisne države Hrvatske stradali su u sustavu jasenovačkih logora spomenuti Jakovljević i Miškina.

Mihovil Pavlek – Miškina, narodni pjesnik i radićevac, ubijen je u lipnju mjesecu 1942. godine. Službeno se vodi da je datum njegove smrti 30. lipnja 1942., ali povijesničari navode i druge dane mjeseca lipnja kao datume pjesnikove smrti.

Rođen je u Đelekovcu kod Koprivnice, 24. rujna 1887., bio je član Hrvatske seljačke stranke, narodni književnik i tribun.

U rodnom selu završio je 5 razreda osnovne škole, ali svojom bistrinom izrastao je u predstavnika narodne inteligencije svoga doba i borca za socijalnu pravdu.

Miškina nije nadimak, nego oblik imena. U tom dijelu Podravine čest je običaj da se muško ime izgovara u augmentativu, a prezime u posvojnom pridjevu, npr. Zdravko Tišljar - Zdravkina Tišljarov. Tako je i Miško (službeno: Mihovil) Pavlek za suseljane bio Miškina Pavlekov.

Oče naš

Oče naš, Ti koji jesi -
kako nas uče - na nebesi!
K Tebi lete naši glasi
Hrvatsku nam našu spasi.

Sveto budi ime Tvoje,
neka svaka usta poje;
dođi k nama carstvo Tvoje,
neka bude svakom svoje.

Nek na zemlji ko na nebu
nitko pravde željan nije,
neka pjeva stvor Tvoj svaki
koji piše, gradi, sije.

Kruha, ruha daj da ima,
nek ga bratac bratu dijeli;
Život ljudski nek je svima,
čitav svijet nek se veseli.

I otpusti duge naše,
sve zlo, svađe, Ti odstrani;
praštat ćemo i mi rado,
kad nam dođu bolji dani.

To te, eto, Hrvat moli;
dobri Otac svima budi,
pravdu svoju dijeli svima,
nek svi žive kao ljudi.

Neka živi brat uz brata,
neka živi rod Hrvata -
i on nosi božji znamen;
izbavi ga od zla, Amen!

Zbog svoje politike ubijen u Jasenovcu

Miškina se aktivnije uključuje u politiku 1925. godine, kada se kandidirao na izborima Hrvatske seljačke republikanske stranke kao zamjenik Pavlu Dombaju iz Drnja koji se kandidirao u kotaru Ludbreg. Jedno vrijeme bio je i načelnik općine Đelekovec.

Miškina je već prije 1941. godine bio na meti ustaških emigranata. Tako je ustaški emigrant iz Koprivnice Martin Nemec 1939. godine poručio Miškini neka ih ne čeka jer da će se s njime obračunati.

Povjerenstvo Glavnog ustaškog stana za Koprivnicu, na čijem je čelu bio ustaški povratnik Nemec, već od 26. travnja 1941. godine, ograničilo mu je kretanje samo na područje đelekovečke općine.

Nekoliko su puta Miškinu i njegove suradnike ustaše zatvarali i zatim puštali ne bi li ih natjerali da pristupe ustaškom pokretu. Dne 9. svibnja 1942. godine je uhićen a sutradan, 10. svibnja, odveden je u Sabirni logor Jasenovac, jer je bilo očito da neće pristupiti ustaškom pokretu.

Još se ne zna sa sigurnošću gdje je točno ubijen, u Sabirnom logoru Jasenovac ili logoru Stara Gradiška, a ubijen je od ustaških čuvara logora.

Kao službeno mjesto Miškinina ubojstva navodi se logor Jasenovac, a kao dan vjerojatno 6. lipnja 1942. godine.

Kad udari hrvatski seljak na seljaka

Povjesničar dr. sc. Davor Kovačić pak u svojim istraživanjima navodi da je Miškina bio jedna od najpoznatijih osoba zatočenih u logoru Stara Gradiška te dokazuje da je on tamo i ubijen.

Prema njemu, "bivši logoraš Šime Klaić smatra da su Miškinu ubili Nikola Gagro i Dinko Šakić 5. ili 10. srpnja 1942. godine u Staroj Gradiški, a to su mu potvrdili, kako je rekao, i neki ustaše koji su se hvalili kako znaju o tome. Klaić je također rekao da su logoraši bili ustašama 'divljač za odstrijel' jer su ih mogli ubijati kako god su htjeli, a da zbog toga nikome ne odgovaraju". I još jedan detalj navodi: "Pojedini preživjeli zatočenici i danas tvrde kako su čuli da je Miškina ubijen u Jasenovcu, zajedno sa slikarom iz Sarajeva Danijelom Ozmom", navodi Wikipedija.

Prije smrti, dok su ga ustaše još lomili, navode neki svjedoci, Miškina je pred poglavnikom Antom Pavelićem navodno ovo govorio: "Ja ne mogu s vama surađivati. Ono, čim se vi ponosite – da ubijate komuniste, Srbe, Židove i sve svoje, ja se upravo toga stidim. Ono pak, čim se ja ponosim – da su nam Srbi braća, da smo Slaveni, da nam je svima Rusija mila mati, toga se vi stidite", piše MIljenko Jergović u svome osvrtu "Crveni makovi".

U istome se članku navodi kako dva dana nakon razgovora s Pavelićevim izaslanikom, 5. svibnja ustaše dolaze po Mihovila Pavleka Miškinu da ga vode u Jasenovac. Ne govore mu istinu, nego kažu da ga opet vode u Zagreb, na razgovor s Pavelićem.

"Dvadesetak dana kasnije, eto ga u Staroj Gradiški, u Hotelu Gagro, na samom dnu pakla. Hotel Gagro podrum je, sistem samica ispod logorske bolnice, deveti krug logorskog pakla, nazvan po svom čuvaru i šefu, vodniku Nikoli Gagri, čiji je lik i djelo vrlo precizno opisao Ilija Jakovljević u “Konclogoru na Savi”. Seljak iz Međugorja, rođen 1912, Jakovljević ga zove Gazda, bio je osoba od najvećeg povjerenja jasenovačkog faktotuma Maksa Luburića", piše Jergović.

Prema jednom svjedočenju, Nikola Gagro je u lipnju 1942. zajedno zaklao Mihovila Pavleka Miškinu i sarajevskog slikara i komunista Daniela Ozmu. Prema drugoj verziji ubio ga je, po naredbi Dide Kvaternika, ustaša Drago Gašparović Bonzo. Sam Gagro je Iliji Jakovljeviću, logorašu i hercegovačkom zemljaku, govorio da na Miškininu sudbinu nitko u logoru nema utjecaja i da je to stvar Zagreba…

Svjedočenje Ilije Jakovljevića

Miškinin sin Većeslav (inače ugledan hrvatski agronom i sveučilišni profesor) je smatrao da mu je otac ubijen "u Jasenovcu nakon 11. lipnja, a možda i nakon 14. lipnja. Ubio ga je vjerojatno Ivica Matković, zapovjednik logora Jasenovac".

Davor Kovačić je u svojim istraživanjima napisao: “"Pojedini bivši logoraši iz Stare Gradiške i Jasenovca i danas tvrde, da su čuli kako je M. P. Miškina ubijen u Jasenovcu, u Zvonari, zajedno sa nekim slikarom iz Sarajeva Danijelom Ozmom…". Isti je mišljenja da je Miškina bio uhićen u rodnom Đelekovcu 5. svibnja 1942. te da je u drugoj polovici svibnja bio dopraćen vjerojatno iz Jasenovca u Staru Gradišku. Povjesničar Filip Škiljan piše da mu se čini "vjerodostojnijim podatak da je Miškina ubijen sredinom lipnja i da ga je ubio Ivica Matković".

Književnik Ilija Jakovljević je napisao, da je iz svojih razgovora s pojedinim ustašama iz logora, nije dobio izravna priznanja o njegovom umorstvu u logoru. Tek kad je izašao iz logora Stara Gradiška susreo se s jednim ustaškim časnikom koji mu je za Miškinu rekao: “Nije odveden daleko od logora”. To je Jakovljeviću bilo dovoljno da utvrdi činjenicu u Miškininom umorstvu.

Kako god da se povijest odvijala, Miškina je začetnik književne misli i predvodnik grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj. Pisati je počeo kao zreo čovjek. Pisao je pjesme, crtice, pripovijetke, članke, brošure.

Objavljivao je u raznim dnevnicima, tjednicima, časopisima, kalendarima: Božićnica (kalendar), Dom, Evolucija, Hrvatska revija, Hrvatsko selo, Napredak, Napretkova božićna/uskrsna knjiga, Narodno kolo, Razgovor, Republika, Savremenik, Seljačka prosvjeta, Seljačka sloga, Slobodni dom, Varaždinske novosti i inima.

U svojim prozama sa seoskom tematikom izražava protest protiv društvene nepravde. Njegove pjesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima. Šime Vučetić ističe da su Pavlekove kajkavske pjesme (prvi put kao ciklus zajedno objavljene u 115. knjizi edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti) najbolji dio njegovog pisanja i pjevanja. Svoj život u mladosti i početak književnog stvaranja opisao ukratko u Zborniku hrvatskih seljaka (1937).

Ostala je zauvijek zapamćena njegova pjesma "Crveni makovi". Nepoznati skladatelj Miškinine je narodske osmerce ugodio u skladu s duhom teme.