'Kafa sa Zukom' na Konjičkom kulturnom ljetu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na početku programa izvedena je kompozicija 'Kraj tanana šadrvana' u interpretaciji talentirane Konjičanke Anide Šoljić, a istovremeno publika je uživala u praćenju poteza kistom studentice Produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Elme Voloder, koja je portretirala čuvenog Zuku Džumhura, pokušavajući tragom njegovih karikatura utkati dio svoje kreacije koja pokazuje hodoljublje današnjice.

Moderatorica večeri bila je Vesna Begtašević, dok su o Džumhovom djelu govorili književnik Senadin Begtašević i prof. dr. Dijana Hadžizukić, priopćili su organizatori.

"Džumhur je uvijek znao da zakiti. Izroni tako iz hotelskog bazena u marokanskom fesu, sa fesom na glavi jakako, i zapjeva: Crven fesić mamo, crven fesić, joj, mamice. Tako priču zakiti kitom crvenog fesa. Pa ispriča i nacrta kako Asim-beg Kosovac ide u čaršiju da označi početak iftara, a za pasom mu sat. Da je samo sat - to je mogao zapisati i netko drugi. Samo Zuko je mogao napisati i nacrtati, zakititi da je Asim-begu Kosovcu za pasom bio točan sat. Znao je točkom zakititi rečenicu koja se pamti: 'Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao točka poslije dugačke i nezanimljive rečenice nekog gnjavatora i mehkosera'", kazala je Begtašević.

Hadžizukić je ocijenila kako se u putopisima Zuke Džumhura sama riječ kasaba ne spominje često, a kad se pojavi nosi točno utvrđeno značenje zabačenosti i zaboravljenosti.

"Sarajevo i Mostar Džumhur nikada ne naziva kasabom već šeherom, Konjic je mjesto ili gradić, svi ostali koje je posjetio i o kojima je pisao su gradovi. Putopisac kakav je Džumhur, oštrog oka i britkog jezika, poznat je po zapisima koji nisu opisi nego doživljaji, a doživjeti grad možemo samo u čaršiji, posmatrajući njen život i osluškujući govor njenih protagonista. Svaki grad, takav kakav jeste stvorio je čovjek, a onda taj isti prostor utječe na njega, njegove osobine i psihološko ustrojstvo.

Svojom specifičnošću unutarnjeg ustrojstva i specifičnošću odnosa prema vanjskome svijetu, te nagomilanim pamćenjem i mogućnošću realiziranja raznovrsnih likova, kasaba kao protusvijet nudi obilje mogućnosti u stvaranju svijeta književnog djela. Ili kako kaže Džumhur: 'U crtačku bilježnicu ne može ni stati bezbroj varijacija mahalskog urbanizma razapetog od Bosanskog Broda do Bagdada i Dijar – Bekira", kazala je Hadžizukić.

Program je producirao Benjamin Mušinović, direktor Narodnog univerziteta u Konjicu kojem pripada muzejska zbirka Zavičajnog muzeja sa depandansom rodne kuće Zulfikara Zuke Džumhura. Posebnu scenografiju priredio je kustos spomenute zbirke Muhamed Krnjić, uz pomoć tehničkih realizatora Elvedina Mustafića i Semira Hadžajlića, priopćeno je iz Narodnog univerziteta Konjic.