Knjiga iskazanog autorovog vitaliteta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U kongresnoj dvorani Hotele Bristol priređena je promocija knjige 'MSM oporuke' autora Ite Korjenića, poznatog mostarskog karikaturiste.

O knjizi su svoje impresije iznijeli Hamica Ramić, Ibro Rahimić, Zlatko Serdarević i autor.

Ispred nakladnika IC tiskare govorio je ravnatelj Ibro Rahimić podsjetivši da je upravo ova kuća izdala i njegovu prethodnu knjigu karikatura.

''Kroz ovu knjigu Ito se od prve do posljednje priče veoma vješto koristi stečenim iskustvom u predstavljanju raznih događaja a ponajviše biografskih počevši od djetinjstva pa sve do danas. On je uistinu sklon da poneke teške i gotovo nevjerojatne životne situacije na svoj  način i stil olakša pa ih na šaljiv način predstavlja ne narušavajući autentičnost događaja. Često citira mudre izreke čuvanih mislilaca i u pravilu su one lucidno  prilagođene tekstu. Knjigu čini četrdeset priča kojima nas autor vodi kroz svoj život ne trudeći se da ga uljepša niti krije ono što bi mnogi drugi prešutjeli. Ono što ovoj knjizi daje posebnu aromu  jeste jezik kojim pripovijeda. To je jedinstven i izvoran jezik mostarske liske uvijek spremne da se vrlo često našali i na svoj  račun'', kazao je Rahimić potvrdivši da Korjenića možemo s pravom svrstati među rijetke čuvare tog autentičnog govora.

Hamica ramić je ukazao na polivalentno djelovanje Ite Korjenića s obzirom da je jedan od najistaknutijih karikaturista sa područja ex Jugoslavije. Pisao je humorističke tekstove, aforizme i humoreske dok je u sarajevskom oslobođenju imao svoju rubriku Mostarsko čoše, svojevrsnu kroniku grada.

''Ova knjiga je, u neku ruku, njegov umjetnički testament, rekapitulacija životnog puta, koji se već duži niz godina odvija na relaciji Mostar – Sidne - Mostar, što se zapravo, krije u naslovu knjige. Ta parafraza jednog od danas najčešćih vidova komunikacije među ljudima- SMS poruka, je Korjeniću poslužila da ono ''oporuke'', kako sam kaže, dođe kao amanet, svjedočenje svega što se na njega u posljednjih nekoliko decenija posebno, ostvarilo, natovarilo i što se proživjelo, a što bi, možda, vrijedilo ostaviti na vidjelu, makar i na ovaj način'', ocijenio je Ramić.

On tvrdi da priče ne prate kronologiju događaja, ''već se iz sidnejske izbjegličke svakodnevnice nostalgičnim flach backovima vraća u različite periode svoga života''.

Promotor, novinar i publicist, Zlatko Serdarević se više fokusirao na suštinski poruku ove zanimljive knjige koja predstavlja ispovjedno štivo koje obično nastaje kad čovjek ima potrebu da reminiscencijama vrati sretno doba prije svega djetinjstva a onda tinejdžerskog doba i konačno zrelih godina sa svim nijansama koje te mijene donose.

''Nit koja veže sve priče je kronika njegovog života ispisana razborito, razgovjetno i jasno. Osnovna karakteristika djela mogla bi se svesti na konstataciju da je riječ o skladnom  spajanju nekadašnjeg strogog i današnjeg slobodnog, dakle oslobođenog mišljenja, koje posebno dolazi do izražaja na kraju knjižnog bloka u dijelovima koje naslovljava ''Kraj osamdesetih''  i ''Quo vadis, tamo i ovamo, kud i zašto'' što već na prvi pogled sam naslov drugog dijela sugerira. Upravo te stranice determiniraju autora kao slobodno misleću ličnost, intelektualca koji glasno i javno ukazuje na devijantnosti društva. Ma koliko da knjiga emanira lične doživljaje, turbulencije, izazove, iskušenja, životne sile i haribde ona je ujedno storija o nama jer potpuno osvjetljava i naš položaj'', naglasio je Seradrević.

Korjenićeve stilističke osobenosti imaju karakteristike kojim uspijeva potaknuti čitatelja na trajno druženje. Čitatelj postaje zarobljen i stilom kojim piše.

''Stil je artificijelan, rafiniran, izvoran, baziran na filozofiji humornog izraza-liskaluka i kao takav vrlo prihvatljiv i dostupan. i u najdramatičnijim situacijama on tekst garnira lepršavim logosom da bi naracijom prisnog obraćanja čitatelja potpuno zaokupio uvukavši ga u svijet koji mu postaje blizak i dodirljiv, istakao je Zlatko Serdarević ukazujući na njegove oštre kritike prema sadašnjem stanju u našem društvu tvrdeći da čak ''Simplicijeva sintagma Panta rei ( Sve teče), ovdje nema smisla jer je sve zabetonirano u svoje srednjevjekovne mitove i skaske, taj nakot će, evo ponovo da oživi neku svoju novu mitasku slavu, veličinu i supremaciju nad drugim''.

Autor vrlo jasno secira društvo koje je nametnulo potpuno nove regule, prizivanje mraka daleke prošlosti, ugroženost, dijeljenje svega što im pobudi misao.

Pisac ovom knjigom lutalaštva, nomadstva, sa povremenim povratcima u zavičaj, uspostavlja novu perspektivu lociranu u izvikanu sintagmu da je danas svijet globalno selo. On se privikava novoj domovini koja sada ima daleko veće prostore bez granica. Taj njegov vitalitet imponira.