Preporuke
Književnici za Bljesak: Koje knjige ponijeti na plažu?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nezaobilazan rekvizit uz izležavanje na plaži je neko štivo. Ljenčareći uz more, ljudi vole čitat, pa bilo to lagano i jeftino štivo kakvog ljubića ili krimića iz nekog časopisa ili neko teško i duboko djelo, čitanje na plaži još uvijek je in.
Za čitatelje portala Bljesak.info, dvoje vodećih hrvatskih književnika, Ankica Tomić i Ivica Đikić, dali su svoje preporuke za najbolje ljetno štivo.
Tomić je na prvo mjesto obvezne ljetne literature stavila roman 'Brdo' Ivice Prtenjače. Autor ovog kratkog romana (ili duge priče), inače dokazani pjesnik i prozaik, prošle je godine na anonimnom natječaju izdavačke kuće V.B.Z. pobijedio u dosad najžešćoj konkurenciji (137 rukopisa), nametnuvši se svojom liričnom prozom, pričom o čovjeku koji iz grada bježi na brdo kako bi odande, tijekom ljeta, čuvao otok od požara.
''Ivica Prtenjača pravi je pisac, on zna kako hermetičnu, zbijenu priču dodatno nabiti emocijama, vlastitom interpretacijom situacije, zadržavajući kontrolu nad tekstom koliko je uspijeva zadržati nad mislima. Pritom ne nudi odgovore (niti mu je to namjera), već umjesto toga "bocka" po mentalnom sklopu čitatelja, drma ga u sitne sate iz sna, komprimira prostor u uzak Krug (pa "Draškovićeva ostavlja dojam jednog špageta"), širinu u jednu točku, relativizira istinu potencirajući dualnost u svemu: grad i divljina, ludilo i razum, život i smrt, sreća i očaj, pomirenost i nada... Otok i ovako može izgledati - pomislit ćete možda i iznenađeni. Pritom otok nije samo topos, možemo ga prepoznati u svakome od nas'', napisala je Tomić.
Kao drugu knjigu koju biste trebali ponijeti na more Tomić preporučuje 'Imaš vatre?' zbirku kratkih priča Zrinke Pavlić.
''Čak i kad bi glavna poveznica kratkih priča ove književnice i televizijske kritičarke bila borba protiv ovisnosti o nikotinu (i skidanju s iste), a što nije slučaj, pet bi priča fino zaokružilo tematsku cjelinu. No, osim preklapanja likova u različito vrijeme i na različitim mjestima, iz teksta ove autorice izbija maštovitost, lakoća pripovijedanja, ali i cinizam, otvorena sklonost britkoj kritici, no - od Zrinke Pavlić manje se ne može ni očekivati. Ako ne mislite da ljetna literatura mora biti prpošna, opuštena i (po klasičnom poimanju) lagana, oduševit će vas žena osvetnica u svojem krvavom pohodu, koja je za pojas zadjenula pištolj istodobno s odlukom da prekine dugogodišnju apstinenciju od cigareta..."Imaš vatre?" u ovom slučaju znači nešto drugo - otpor prema normama, otkaz "dobrome ja", sinestezija različitih poriva u jedinstvenom buntu. A ona nije jedina odmetnica od realnosti; tu su i drugi živopisni likovi, jedni futuristički, (zasad) nerealni, drugi ukotvljeni u bizarnost showbusinessa, treći duhovno "prikraćeni", i tako dalje, i tako dalje'', navodi Tomić preporučuje da ponesete ovu knjigu na plažu, pa kad vas priča šokira, zaronite...
''Mislit ćete o Zrinkinim likovima i dok budete "lomili valove"'', navela je.
Knjiga Roberta Perišića, 'Uvod u smiješni ples', je treća preporuka hrvatske književnice.
Perišić nas je, navodi Tomić, počastio uvidom u vlastitu analizu crtica iz stvarnog života. Pa se tako dotaknuo (retro) traženja podstanarskih stanova, vremena provedenog u JNA ili dolaska na studij u Zagreb i, rekao bi čovjek, sve su to "generacijski elementi" ove proze.
''No, prava je vrijednost u razini prepoznavanja - a to je onaj osjećaj kad u tuđem tekstu naiđete na vlastite misli, samo bolje formulirane. Smiješan je to "ples", pun poznatih koraka, zanimljivih figura, tekst fino klizi po "podiju" književnosti, stilski zaokružuje fabulativnu cjelinu u kojoj se ne govori ni o čemu radikalnom, nikad viđenom, no govori se, zapravo, o svemu. Ne bi vas, stoga, trebalo začuditi što ćete shvatiti što znači kad autor kaže, spominjući Stojedinicu, da "ponekad puki radio-val može izgledati kao dom, konstanta u toj rasutosti" jer - i sami možda, još od studentskih dana, dobro prepoznajete pozdrav. Čikičikaa!'', navodi Tomić.
Novinar i književnik Đikić kao obvezno štivo odabrao je Aleksandra Hemona i njegovu zbirku 'Knjiga mojih života' (VBZ, Zagreb, 2015.).
Đikić ističe kako je riječ o zbirci sjajnih Hemonovih eseja o dva njegova života, sarajevskom i čikaškom.
''Pametno, duhovito, tužno'', kratko je prokomentirao preporučivši i roman 'Anatomija jedne pobune' (Fraktura, Zagreb, 2014.) Javiera Cercasa.
''To je roman o pokušaju vojnog udara u Španjolskoj 23. veljače 1981. godine. Izvrsno i u smislu forme i u smislu pripovijedanja'', navodi Đikić.
Zanimljivo, i on je na svoj popis, kao i Tomić uvrstio Roberta Perišića, ali je odabrao 'Područje bez signala' (Sandorf, Zagreb, 2015.).
''Novi Perišićev roman osvaja i oduševljava literarnom svježinom i dubinom koja udara iz drugog plana'', rekao je Đikić za Bljesak.info.
Za one što bi na moru željeli uživati u dokumentarističkom štivu, Đikić je predložio biografiju Josipa Broza Tita iz pera Ive i Slavka Goldsteina: 'Tito' (Profil, Zagreb, 2015.).
''Vjerojatno najbolja Titova biografija napisana na našem jeziku ili našim jezicima, a i šire. Svjetska historiografska razina u gotovo svim segmentima'', rekao je Đikić.