Promocija
Mostar: Predstavljena slikovnica ''Najbolji zubar na svijetu''
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pred prepunim školskim holom, u utorak 15. studenog je u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Mostaru predstavljena je slikovnica'' Najbolji zubar na svijetu'', jedne od najplodonosnijih zavičajnih književnica za djecu i mlade, Sonje Jurić.
Slikovnica je njen 23. objavljeni naslov, a čast da je prvi promoviraju kroz završnu književnu manifestaciju u Mjesecu hrvatske knjige, pripala je upravo školi na Bijelom brijegu.
Promocija slikovnice protekla je vrlo dinamično uz izvrsnu interakciju s malom čitateljskom publikom. Brojna zanimljiva pitanja rezultirala su iscrpnim i edukativnim odgovorima, kako same autorice Jurić, tako i Ive Stojčić, buduće doktorice dentalne medicine.
''U svojoj novoj edukativnoj slikovnici (koja je autoričin najreprezentativniji podžanr) 'Najbolji zubar na svijetu' o zubaru Dariju, čije mjesto lako može zauzeti tvoj(a) ili moj(a) zubar(ica), Sonja Jurić ovoga puta doskače malim i velikim, hrabrim i plašljivim čitatelji(ca)ma koji strepe od šprica, igala, pinceta, kliješta, kireta i još svakakvog čudesnog instrumentarija koji u rukama naših neustrašivih zubara postaju ljekovita pomagala. Prigodnim ilustracijama Saše Šantića koji već pogledom na naslovnicu izmamljuju široki osmijeh na licu (doduše s par zuba više ili manje) i pitkim pripovijedanjem Sonje Jurić priča o neimenovanoj djevojčici, koja se uz nesebičnu pomoć, dobru informiranost i susretljivost svoje okoline rješava svoga straha od zubara, postaje tim više primamljivijom za posezanjem sa stolića s ležerno probranim stomatološkim i zabavnim štivom pri sljedećoj posjeti naših zubara. Kad smo zadnji put zahvalili našim zubarima? Promrmljajmo im to baš ovaj čas dok su vrijedno nadvijeni nad našim bolnim i izliječenim zubićima!'' – djelić je onoga što je o slikovnici napisala urednica Anita Pajević.
Ilustrator Saša Šantić napisao je sljedeće:
''Iskreno, prihvatio sam ilustrirati Sonjinu slikovnicu naslijepo, poznavajući njezin prijašnji rad koji iznimno cijenim. No, tek sam poslije pročitao priču 'Najbolji zubar na svijetu'. Isprva sam se zabrinuo kako ću u slike pretvoriti ovu temu o prevladavanju straha i važnosti njege zuba. Najprije sam planirao raditi u stilu Diznijevih animiranih likova, naravno prisjećajući se najpoznatije zubarske ordinacije iz crtića +U potrazi za Nemom'. No, naposlijetku sam se ipak odlučio za malo ozbiljniji pristup. Naime, iako je riječ o slikovnici, tema je nekako ozbiljna i nisam ju želio komičarskim pristupom ismijati. Želio sam da djeca u ovoj priči vide što stvarniju djevojčicu, njezinu bol i strahove, ali i zubarsku ordinaciju koja ne mora biti strašna, nego predstavlja svijetlo mjesto u kojemu brižni ljudi pomažu djeci. Opet, želio sam zadržati svježinu i slikarsku brzinu, tako da se može vidjeti svaki potez, a boje su neobične i naglašene.
Nadam se da ćete u mojim ilustracijama uživati kao što moja djeca uživaju u Sonjinim pričama'', rekao je Šantić.
Književnica Sonja Jurić u svojem je obraćanju učenicima otkrila kako je nastala slikovnica Najbolji zubar na svijetu:
''Kad sam bila mala, a to je bilo poodavno, nije bilo privatnih stomatoloških ordinacija niti su bile suvremeno opremljene kao ove današnje. Svi bismo išli u Dom zdravlja Mostar popravljati zube. Tada se ne bi davala nikakva injekcija za bolove pa bismo osjetili oštru bol pri popravljanju zuba. I svi smo se plašili ordinacija i zubara, a posebno vađenja zuba. Najviše se plašio moj stariji brat.
Tata se uvijek trudio da nas troje djece imamo dobre i zdrave zube te nas je odveo u prvu privatnu ordinaciju koja je tada otvorena u Mostaru. Oni stariji od vas, sjetit će se dr. Pašane Puzić, odlične zubarke koju smo svi voljeli. Međutim, ona je preselila u Njemačku i nakon toga, često sam mijenjala zubare; često sam bila uplašena, i iskreno, boljelo bi me pri popravljanju zuba. Taj osjećaj me dugo pratio, kroz moje odrastanje sve do danas.
Prije par godina, imala sam jaku zubobolju i naručila sam se u Stomatološku ordinaciju Jurišić. Primio me dr. Darijo i sestra Ana, i dolazila sam neko vrijeme dok mi nisu bili popravljeni svi zubi. Oboje su bili jako stručni, efikasni i pažljivi, ne samo prema meni, nego prema svim pacijentima.
Najmanje što sam mogla uraditi bilo je napisati priču o njima i na taj način zahvaliti za susretljivost i stručan pristup. Priču sam objavila u Cvitku, listi za sretno djetinjstvo, još prošle godine. Glavni lik je djevojčica koja je imala strah od zubara i popravljanja i vađenja zuba. Na kraju priče, uz pomoć zubara Darija i podrške mame i tate, te svojih prijateljica Brune i Korine, uspijeva svladati strah.
Ono što me jako obradovalo, bila je reakcija učenika osnovnih škola, tj. malenih čitatelja koji su rado prihvatili priču. Imala sam dosta telefonskih poziva od strane učiteljica, roditelja i učenika kojima se priča jako svidjela i tako sam došla do ideje da priredim slikovnicu s istoimenim naslovom.
Osim zahvale dr. Dariju i sestri Ani, želim zahvaliti svim suradnicima na pripremi slikovnice: prof. Saši Šantiću za ilustracije, prof. Aniti Pajević za lekturu i korekturu te Dženadu Luliću za grafičku pripremu.
Hvala dr. Sanji Jurišić na stručnima savjetima vezano za tekst slikovnice, te Stomatološkoj ordinaciji Jurišić koja je financijski potpomogla tiskanje spomenute slikovnice.
Također hvala današnjim predstavljačima: Ivi Stojčić, Mihaeli Jurić, Marti Bandić, Lari Pehar i Eleni Markotić te veliko hvala mojoj prijateljici, književnici i knjižničarki Mileni Jukić Bandić koja me srdačno, kao i svaki put, dočekala u vašoj školi'', poručila je autorica slikovnice.