Na kavi u knjižnici širokobriješke gimnazije gostovao Zvonimir Đona Mikulić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon Ante Kraljevića, Mije Tokića, fra Vendelina Karačića i fra Ante Marića Na kavi u knjižnici Gimnazije fra Dominika Mandića u Širokom Brijegu gostovao je ljubuški književnik Zvonimir Đona Mikulić.

Program koji se sastojao od odabranih Mikulićevih djela pripremile su knjižničarke, profesorice Marina Ćeškić i Blanka Kraljević i pomogle Anici Šušak, voditeljici školske recitatorske sekcije pripremiti interpretaciju Mikulićevih pjesama i epizoda iz romana.

Svestrani ljubuški književnik objavio je četiri romana (Iza vrata, Glavom o zid, Kutak kod Kralja i Kal), knjigu priča Nebo boje potočnice, knjigu pjesama Godovi i plodovi, te je autor teksta slikovnice o hercegu Stjepanu Kosači.

U ispunjenom prostoru knjižnice nazočne je najprije pozdravila zamjenica ravnatelja Marijana Pažin Ivešić, a oni su  vrlo pozorno pratili i uživali u interpretaciji  pjesama Moj ćuko i Jutarnja, te epizodama iz romana Kutak kod Kralja i Kal, napisanim prepoznatljivim Mikulićevom rukopisom – zanimljivim i duhovitim dijalozima.

Nakon uspješne interpretacije, druženje je završeno  razgovorom s dragim gostom. Tako su širokobriješki gimnazijalci doznali da iako je njihov gost bio odličan učenik ljubuške gimnazije, nije se u to doba isticao svojim spisateljskim darom. Potreba za pisanjem pojavila se tek tijekom zagrebačkih studentskih dana. Iako je tad napisane pjesme i priče sačuvao, ništa od njih nije  objavio.

Na književnoj sceni pojavio se relativno kasno, tek 2014. godine  kad je objavio svoj prvi roman Iza vrata. Već sljedeće godine pojavio se njegov drugi roman Glavom o zid, a onda i nagrađeni roman Kutak kod Kralja.

Širokobriješkim gimnazijalcima bila su zanimljiva imena likova u spomenutim romanima, pa su pitali autora imaju li osim simboličkog još neko značenje. Zanimao ih je i jezik kojim autor piše. Primijetili su brojne lokalizme, frazeme, pa i poneki, po njihovu mišljenju, neprikladan izraz.

Zvonimir Mikulić naglasio je da riječi koje ne pripadaju jezičnom standardu koristi isključivo u govoru likova i to kako bi naglasio njihov značaj.

„Ne koriste iste riječi časne sestre i sarajevski jalijaši. Korištenjem takvih riječi nastojim naglasiti tu razliku. Stoga držim da njihova uporaba itekako ima smisla“, mišljenja je književnik Mikulić.

O tome kako je nastala antologijska pjesma Moj ćuko koja ih je asocirala na Kranjčevićeva Kastora, autor je rekao da pjesnik kao čovjek pokatkad mora reagirati na pojave koje uoči, a koje ne prihvaća i smatra neprimjerenim.

„Ćuko je nastao kao reakcija na pojavu da životinje koje autor voli više nisu kućni ljubimci nego dijelovi obitelji. Sve češće se javlja jedna nelogičnost da roditelj nema vremena za djecu jer ga je posvetio ljubimcima. Reagirao sam na te izokrenute vrijednosti koje ne prihvaćam“, istaknuo je.

Saznali su i da književnik iz Ljubuškog radi na novoj knjizi, ali kako on koji relativno lako piše, pa nakon toga dosta dugo materijal dorađuje i 'pegla' priprema novi projekt tek za dvije godine. Vjerojatno će to biti još jedno prozno djelo iako u zadnje vrijeme zbog nedostatka vremena za pisanje sve češće piše pjesme jer mu za njih treba najviše dva sata, pa nije isključeno da to bude i druga knjiga pjesama, zagonetan je bio gost.

Kako je Kava u knjižnici format koji je već zaživio u širokobriješkoj gimnaziji, sudionici programa obećali su publici nastavak sličnih druženja. Program kave vodila je Nika Paponja, a tekstove su čitali: Viktorija Kožul, Mario Luetić, Ljiljana Šušak, Luka Lasić i Nika Paponja.