Ništa nije važno, osim onoga što radimo u sadašnjem trenutku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Sposobnost da se sjećamo prošlosti i da zamišljamo budućnost dana nam je samo stoga da, kad razmišljamo o jednim ili o drugom, točnije rješavamo zadatke sadašnjosti, a nikako da žalimo za prošlošću ili da spremamo budućnost'', jedan je od poznatih citata Lava Nikolajeviča Tolstoja, ruskog grofa, književnika, mislioca jedan od najvećih svjetskih romanopisaca koji je rođen na današnji dan 1828.

Nema čovjeka koji barem jednom u životu ne citira Tolstoja ili se ne uplete u njegovu filozofiju života koju je prožeo kroz svaku svoju napisanu rečenicu i ostao utkan u povijest svojim romanima. Nema žene koja nije zaplakala nad sudbinom njegove Ane Karenjine ili čovjeka koji se nije prepoznao u nekom od karaktera koje je tako znalački i slikovito predstavljao čitateljskoj publici.

Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mjestu Jasna Poljana u pokrajini Tula kao četvrto od petero djece. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Naime, titulu grofa njegovim precima dodjelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci.

Možda i zbog toga njegov život obilježen je brojnim ljubavnim vezama, svoju prvi ljubav gajio je prema Sonječki Kološin uz koju je osjećao duboku radost i savršenu sreću. Kasnije je osjetio ljubav prema maloj Ljubovi Isljenjevoj koja je stanovala u susjedstvu. Divio joj se mnogo, ali je bio strašno ljubomoran kada je ona poklanjala svoju pažnju drugome. Jednog dana, vidjevši je kako s balkona razgovara s nekim dečkom u bijesu ju je udario tako snažno da je pala s balkona. Zbog toga je Ljubova šepala više godina. Ono što je zanimljivo jeste da će mu ona kasnije postati punica.

U svojoj 18. godini počinje mnogo patiti zbog svoje ružnoće - širokog nosa, debelih usana i sivih malih očiju. U prisustvu žena postaje stidljiv i zbunjen.

Ali aristokratsko porijeklo i mogućnost kretanja po mondenskim skupovima davalo mu je privilegije da upozna ženski svijet poput Don Juana. U to vrijeme često je zamišljao da je zaljubljen, bilo je dovoljno samo da sretne neku ženu. Jedno vrijeme živio je razuzdano, prvo alkohol, zatim kocka na kojoj će izgubiti velik dio posjeda i nekoliko kuća. Često je odlazio u javne kuće i kod cigana, a još češće bi određivao sebi pravila života i zaklinjao se da ih neće posjećivati, pa svoja pravila kršio.

Mondenska i seoska zadovoljstva ipak nisu mogla prikriti prazninu njegova života. Sve češće je bio opsjednut mislima o ženidbi. Nakon dugih i čestih odlazaka kod nekadašanje ljubavi iz djetinstva - Ljubuške, Tolstoj, sada već ozbiljan grof u srednjim godinama, s ugledom već poznatog pisca očarava njene već odrasle kćerke. Oženio je srednju kćerku Sofiju, koja je pročitavši njegov dnevnik postala iznimno ljubomorna žene koje je poznavao prije nje. Godine braka su prolazile, ljubomora je između oboje bila sve veća i iz dana u dan su se sve više udaljavali, Tolstoj je pored svoje djece ostao samo radi djece, kojih su imali trinaest, no pred sam kraj života pobjegao je od svoje supruge i završio na nekoj maloj ruskoj seoskoj željezničkoj stanici Astopov, gdje njegov veoma buran život završio 7. studenog 1910. godine zbog upale pluća.

Sofija će tada primiti telegram u kojem će pisati samo: Umro Tolstoj.

Iz svih tih njegovih životnih avantura prožetih ponajviše strašću i ljubavlju proizašao je velik niz djela koji su postali klasici koji će se uvijek čitati. Tu treba nabrojati Anu Karenjinu, Vaskrsenje, Hadži Murat, Sevastopoljske pričeSmrt Ivana Iljiča, Obiteljska sreća, Kozaci, Živi leš.

U bivšem Sovjetskom Savezu objavljena zbirka njegovih djela sadrži 90 svezaka.