Naklada Ljevak
Objavljeno prošireno izdanje Andrićeve 'Nesanice'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Naklada Ljevak objavila je novo izdanje "Nesanice" Ive Andrića, koje donosi prošireni izbor Andrićevih zapisa koji je odredio i priredio ugledni njemački novinar i pisac Michael Martens.
Ovo izdanje "Nesanice" donosi prošireni izbor Andrićevih zapisa, a odredio ga je i priredio Michael Martens, istaknuti poznavatelj Andrićeva života i književnog opusa, autor njegove biografije "Vatra u vatri" te knjige "San zvan Jugoslavija", piše Hina.
"Andrićev jedinstveni dnevnik insomnije bilježi što se sve zbiva u čovjeku u gluhim noćnim satima kada san ne dolazi na oči. Nesanica je prikazana kao posebno psihološko stanje koje se razlikuje i od spavanja i od snivanja i od potpune budnosti. Ono je 'negde na polovini puta između sveta živih i sveta pokojnika, oba podjednako blizu i daleko'", napisao je akademik Krešimir Nemec.
Patnički subjekt opisuje sebe kako leži u postelji kao mrtvac, ali mrtvac čiji bolovi nisu prestali. Jasno vidimo izmučena čovjeka sklupčana u tami kako čeka jutro potpuno obezglavljen jer ne zna kojem svijetu u stvari pripada: "Ne živi više, nije još mrtav". U tim trenutcima Andrićev ispovjedni subjekt posve je ogoljen u svojoj bespomoćnosti, napuštenosti i jadu: nesanica zaustavlja sve duhovne snage, pojačava osjećaj samoće i svodi čovjeka na "mučeno, golo i gladno telo, koga sećanje vara, kome sadašnjost sve uskraćuje i budućnost ništa ne obećava".
Ali, kao što spavanje ima svoje snove, tako i nesanica ima svoje vizije: "I u svaki sekunda može da stane beskrajan niz slika".
Ivo Andrić (1892.-1975.) školovao se u Višegradu, Sarajevu, Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu, gdje je doktorirao. Od 1920. do 1941. radio u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije u Rimu, Bukureštu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu. Prve književne radove objavljuje 1911. Nakon zbirki "Ex Ponto" (1918.) i "Nemiri" (1920.) piše prozu u kojoj realistički opisuje povijesni i kulturni život Bosne. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine. Andrićeva su djela prevedena na pedesetak svjetskih jezika. Važnija izdanja: "Put Alije Đerzeleza" (1920.), "Pripovetke" (I, 1924.; II, 1936.), "Gospođica" (1945.), "Travnička hronika" (1945.), "Na Drini ćuprija" (1945.), "Prokleta avlija" (1954.) i "Omer-paša Latas" (1976.).