Oblak boje kože – Roman kojeg bi Kusturica bacio o zid

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Na ovaj roman možemo gledati kao na jedan zakašnjeli civilizacijski dug prema Romima", rekao je Josip Mlakić na predstavljanju romana Nebojše Lujanovića 'Oblak boje kože' u četvrtak navečer na Maloj sceni HNK-a u Mostaru.

Mlakić je istaknuo kako je Lujanovićev roman prvo književno djelo koje je pročitao a koje govori o stradanju Roma, te da je do sada toliko djela, što književnih što filmskih, posvećeno holokaustu Židova, a da se o romskom holokaustu šuti.

Uz to, govoreći o kvaliteti romana, rekao je kako bi ovu knjigu, kad bi mu se našla u rukama, Emir Kusturica, koji je dio svog opusa posvetio Romima, bacio o zid.

Po riječima profesora Mile Lasića roman 'Oblak boje kože' je pun empatije prema Romima, prema ljudima s margine koji ukazuje u jednoj dimenziji na tešku sudbinu Roma, a u drugoj na ravnodušbnost ljudi koji sve to promatraju.

"Ovo je prigoda da podsjetimo na to kakva smo zemlja. Želim pohvaliti autora i reći kako je malo tko izvan romske zajednice tako duboko ušao u psihu Roma kao što je to uspjelo književniku Lujanoviću. Na momente imate osjećaj da govori netko iz romske zajedenice", kazao je profesor Lasić.

Istaknuo je kako su Romi jednakopravni samo u umiranju, a da nisu jednakopravni u sjećanju.

Uoči promocje Lujanović je rekao kako su u romanu opisani život, običaji, vjerovanja, problemi te prošlost romske zajednice, tvoreći ujedno prvi hrvatski roman čiji su glavni likovi-punokrvni Romi.

"Na prvoj razini ovaj roman je priča o Romima, međutim, na drugoj razini on je priča o svakoj drugoj ugroženoj manjini. Kada govorimo o nedostatku tolerancije, bilo koju poziciju da zauzmete upadate u zamku da završite kao ideološki obojan lik sa svim negativnim konotacijama. S te strane, možda malo grubo zvuči, ali romska tematika je zahvalna za takvu temu, jer to je jedina kultura koja nije uklopljena niti u jedan ideološki okvir", kazao je Lujanović.

Govoreći o tome od kuda motivacija za pisanje jednog ovakvog romana Lujanović je kazao kako je prije svega htio sačuvati uspomenu na jednu kulturu koja praktički nestaje te pokušati ispraviti nepravdu što se o temi stradavanja romskih žrtava u 2. svjetskom ratu zapravo jako malo pisalo.

Po Lujanovićevim riječima za pisanje romana je pet godina istraživao, a naposljetku tko god pročita, shvatit će da on nije samo priča o Romima, već je zapravo priča o svim manjinama - rodnim, vjerskim, seksualnim, unutar neke većinske strukture.

Lujanović je na promociji, koju je organizirala je udruga građana "Vrisak" u povodu obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava, prisutnima približio način na koji je nastajao roman te niz anegdota koje je doživio istraživajući materiju.

Inače, Nebojša Lujanović rođen je u Novom Travniku 1981., danas živi i radi u Splitu te je autor više pripovijedaka, eseja, putopisa, znanstvenih radova. Pored romana Oblak boje kože, kojeg su mnogi nazvali najvažnijim romanom u postjugoslavenskoj književnosti, objavio je roman Stakleno oko (Parnas, 2007.), zbirku priča S pogrebnom povorkom nizbrdo (Algoritam, 2008.), roman Godina svinje (Algoritam, 2010.) i roman Orgulje iz Waldsassena (EPH-Liber, 2011.).

U intervjuu za Bljesak.info, Lujanović je rekao kako je ovo ''priča o svima onima koji se osjećaju drugačijima i potlačenima po bilo kojoj osnovi''.