H. G. Wells
On je 'otac znanstvene fantastike', ali i 'vražji pomoćnik'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Engleski književnik Herbert George Wells jedan je od utemeljitelja znanstvene fantastike; njegov najpoznatiji roman Vremenski stroj (The Time Machine, 1895) smatra se početkom toga žanra.
Rođen je na današnji dan prije 155 godina, 21. rujna 1866. godine u engleskom Bromleyju.
Školovao se i istodobno zarađivao za život. Djelovao je kao romanopisac, novinar, društveni kritičar i povjesničar.
Pored Vremenskog stroja, također u ostalim djelima te vrste (npr. romani Nevidljivi čovjek – The Invisible Man, 1897; Rat svjetova – The War of the Worlds, 1898) pokazao je određenu društvenu osjetljivost, čime se njegova znanstvena fantastika razlikuje od one Mary Shelley ili Julesa Vernea.
Mračnu viziju umirućega svijeta koja je zaokupljala europsku imaginaciju 1890-ih izrazio je fantastičnim slikama zasnovanima na znanstvenim spekulaciji, ali i na spoznaji o svijetu i dobu u kojem su nastale.
Uvjerljiva minucioznost, gotovo mimetičnost opisa pridonijela je velikoj popularnosti tih djela i uspostavila znanstvenu fantastiku kao književnu vrstu.
U komičnim romanima (Ljubav i gospodin Lewisham – Love and Mr. Lewisham, 1900; Povijest gospodina Pollyja – The History of Mr. Polly, 1910., i drugima) suosjećajno je, na način Charlesa Dickensa, prikazao živote običnih ljudi. Uvrstio se među najutjecajnije zagovornike društvenoga napretka i socijalističke doktrine (npr. Moderna utopija – A Modern Utopia, 1905).
Razočaranje nastalo nakon I. svjetskoga rata obilježilo je njegovu prozu 1930-ih; prema vlastitu predlošku (roman Oblik stvari što dolaze – The Shape of Things to Come, 1933) napisao je 1936. scenarij za istoimeni film. Portretirao je sebe ali i neke suvremenike u autobiografskom djelu Eksperiment s autobiografijom (Experiment in Autobiography, 1934).
Vrhunac je njegova pesimizma nakon II. svjetskoga rata djelo Duh na kraju snaga (Mind at the End of its Tether, 1945). Unatoč mračnim temama potkraj stvaralaštva, njegovo je ukupno djelo ipak obilježeno liberalnim optimizmom: izrazio je energiju i poduzetan duh označivši otklon od viktorijanskih ideja, osobito od etičkih i seksualnih normi ponašanja.
Odbacivao je konvencije u privatnom i javnom životu te ostao uporan zagovornik društvene i rodne jednakosti, mira i općega boljitka.
Mnoga njegova djela nagovijestila su stvarne događaje - Otok doktora Moreaua (1896) razvoj genetike, Vremenski stroj (1895) i Nevidljivi čovjek (1897) otvorili su zanimljiva pitanja na području fizike te Rat svjetova (1898) i Rat na nebu (1907) koji su, iako pripadaju žanru znanstvene fantastike, nagovijestili budućnost agresivnog razvoja vojne industrije i utrke u naoružanju.
Wellsov Otok doktora Moreaua je po objavi 1896. izazvao buru rasprava i kritika, znanstvenih tako i moralnih. Bilo je to vrijeme kad je područje genetike još bilo u povojima, a Darwinova teorija evolucije osuđivana kao 'sotonska ideja koja je dokinula Boga'.
Wells koji je i sam bio biolog i pristaša Darwinovih ideja nazivan je 'bezbožnikom', 'vražjim pomoćnikom', te još mnogim pogrdnim imenima, iako je bilo jasno da radnja romana može biti samo plod mašte.
Po podacima mnogih svjetskih književnih časopisa taj je roman rangiran među najčitanija djela 20. i 21. stoljeća, Hollywoodski studiji snimili su nekoliko zapaženih filmskih adaptacija.
Za svoj izniman doprinos književnosti čak je četiri puta bio nominiran za Nobelovu nagradu, iako je, navodno zbog svojih tada preradikalnih stavova, nikad nije osvojio.
H. G. Wells je preminuo u Londonu 13. kolovoza 1946. godine.