"Velika avlija kao metafora"
Osvrt Željka Ivankovića na zapaženi prvijenac "Velika avlija" Izedina Šikala
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Izedin Šikalo već desetljećima neumorno radi kako bi što više dobrih knjiga stiglo u književne izloge, pred čitatelje i u konačnici pred sud vremena i njiževne kritike.
Kao direktor sarajevskog izdavačko-tiskarskog poduzeća "Dobra knjiga", Izedin Šikalo, po rođenju Mostarac, prošle se godine odvažio objaviti i svoj književni prvijenac, roman "Velika avlija".
Ispostavilo se - učinio je pravi potez. Knjiga je odmah izazvala veliki interes, a kako bi do "Velike avlije" mogli doći i oni kojima je prodaja prvog izdanja bila 'prebrza', Šikalo priprema i novo izdanje ovog svojevrsnog bestselera.
"Izedin Šikalo je iznenadio sve oko sebe. Djelom za koje kao da je došlo niotkud, iz stvaralačke ilegale, iz najdublje duhovne konspiracije, a već se s prvim stranicama nàdalo kao da se autor cijeli život negdje u potaji za njega pripremao. Javiti se u zrelim godinama prvim i odmah zrelim djelom, pa još romanom koji je “velika matura literature”, ozbiljnog čitatelja ostavlja u čudu, u udivljenju, ali mu i odmah potom nužno otvara cijeli niz pitanja", piše u svome osvrtu "Velika avlija kao metafora" književnik Željko Ivanković o Šikalovoj knjizi, što je, kako kaže, "samo prvi refleks na pročitano".
Avlija - prostor u kojemu se živi sva zadanost življenja
Ivanković navodi dalje kako "ona prava, ohlađena prosudba, govori kako je pred nama roman koji počinje nepretenciozno kao skromno, samozatajno, pa ipak autoritativno samoportretiranje i svjedočenje Bašeskijina pisara iz jedne male Velike avlije (sarajevski toponim) i pripovjedno narasta do velike metafore o Bosni kao Velikoj avliji svekolikog vjekovnog življenja, avliji kao ograđenom, omeđenom, svejedno fizički ili mentalno, prostoru u kojemu se živi sva zadanost življenja".
"Nema čitanja bez samjeravanja, a čitajući ovaj roman, uz sve opasnosti od pojednostavljivanja (na prvu), sve moje asocijacije vodile su k drugim sličnim romanima o Bosni, o duhu i biću Bosne, pa sam se tako veoma brzo prisjetio, uza sve druge autore, i Nedžada Ibrišimovića koji je za Selimovićev roman "Derviš i smrt" rekao da nije muslimanski roman", podsjeća Ivanković u svome osvrtu na Šikalovu knjigu.
Bosanski, bošnjački i muslimanski roman
"Koliko god je nedvojbeno jedan od najvećih napisanih o Bosni i Bosnom, življenjem u njoj i njezinim svijetom inspiriranih, ispotiha rekoh sebi – "Velika avlija" ne samo da je jedan od ponajznačajniji bosanskih romana (na Selimovićev ili Sušićev način) ovoga stoljeća, nego je svakako, čak apsolutno i bosanski i bošnjački i muslimanski roman cijelim svojim bićem", navodi dalje.
Pročitajte još
"Muslimanski na način na koji je tu kvalifikaciju razumijevao i opravdavao Ibrišimović. Ono drugo dvoje evidentno je na prvu! Kad ovo kažem, imam u vidu da je Šikalo, nakon iz djela vidljivih ozbiljnih istraživačkih priprema, progovorio iz samog bića naroda, bića zajednice (čak naglašenim i jezikom i diskursom) za koju se s mnogo prava mogu upotrijebiti sve tri spomenute kvalifikacije, a pritom je pokazao i da je vješt znalac priče i pričanja, te sâm rasan pripovjedač, kao da su iza njega nebrojene ispripovijedane priče", kaže Željko Ivanković.
Opća priča o življenju Bosne i u Bosni
Podsjeća da je autor, "pričajući priču "o svome", ispričao i jednu veliku ljudsku i do kraja interioriziranu "ekumensku", visoko moralnu, opću priču o življenju Bosne i u Bosni kroz junake koji svoje moralne vertikale utemeljuju u najbolje tradicije svijeta iz kojeg su i kakav ljudski i etički postuliraju kao poželjnu paradigmu".
Ivanković na kraju navodi kako "sjajni i jasno isprofilirani junaci (ponajprije Šahzudin i Husan-beg, blago literarno antagonizirani: intelektualac – gazija) pričaju i neku daleku povijesnu priču (unatrag 200 godina), ali i emotivno i nostalgično žuđeni prostor u kojemu se može i ima smisla graditi i realizirati i recentni svijet, svijet autorovog vremena, jer je utemeljen u dubljim vrijednostima, koje su, očito, literarno iznimno vješto interpolirane autorove vrijednosti, moralni imperativ samog autora!"
