Pisanje kolumni vam je kao droga - kad se „navučete“, nema vam spasa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Goran Sarić rođen je 29. srpnja 1959. godine u Konjicu, gdje je i živio do ožujka 1994. godine. Profesor je maternjeg jezika i književnosti. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom Konjicu, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1983. godine. Do 1994. godine je radio u Srednjoj školi Konjic, a od 1999. godine je zaposlen u Sveučilišnoj knjižnici Radboud Universiteit Nijmegen u Nizozemskoj.

S nizozemskog jezika preveo je dvadesetak knjiga proze. Poeziju, prozu i književnu kritiku objavljivao je u brojnim listovima i časopisima na prostoru bivše Jugoslavije. Uvršten je u tri izbora/panorame BiH poezije. Objavljivanje zbirke poezije Tango aquarino, 2007. godine podržano od strane Fondacije za izdavaštvo Federacije Bosne i Hercegovine. Jedan je od autora zbirke priča u kojoj su sadržane 52 pripovijetke, 27. autora iz bh. dijaspore koja je 2010. godine objavljena pod nazivom Priče. Živi i radi u Nizozemskoj.

Bljesak info: Gospodine Sarić, zatekosmo vas na manjem zdravstvenom remontu, kazat ćemo u (nadamo se) Vašem stilu. Kako ste trenutačno i što radite?

SARIĆ: Pa da, ovih dana ležim u bolnici, imam neke rane na desnoj nozi koje nikako da se zatvore. Sad liječnici istražuju što je to. Ali, i u bolnici opet puno čitam i pišem.

Bljesak info: Jedan ste od plodnijih autora iz BiH koji žive i rade u takozvanoj dijaspori. Kad se osvrnete na proteklih dvadesetak godina, kako je izgledao život allochtonog malo Bosanca, malo Hercegovca u ''zemlji lala i kanala“?

SARIĆ: Teško pitanje. Nema tu nekog pravila. Svatko se snalazio na svoj način. Mi, mislim na moju obitelj, smo odmah počeli učiti nizozemski, raditi „na crno“, ići u kino, družiti se. Tada još nismo znali hoćemo li tu moći ostati, ali polazili smo od toga da nijedno znanje, pogotovo ono novog jezika, nije na odmet. I to se vremenom isplatilo. Imamo fine poslove, relativno širok krug dragih ljudi, živimo punim životom. Nizozemska je postala naša druga domovina.
Ima i onih naših ljudi koji ovdje samo vegetiraju, čekajući dan umirovljenja, to jest povratka. Mislim da je to pogrešno. Jer, em nitko od nas ne zna koliko će živjeti, em to u zavičaju više nije ona ista zemlja/zemlje iz koje smo, davno, otišli. Sve se promijenilo.
Ipak, u globalu, Bosanci i Hercegovci spadaju u imigrantske grupe koje su se najbrže i najlakše asimilirale u novu zajednicu. To me veoma raduje.

Bljesak info: Za Vas se može kazati kako ste uistinu raznovrstan književnik, objavljujete poeziju, prozu, eseje, putopise, prevodite s nizozemskog... Podsjetite nas što je sve uknjiženo pod Vašim imenom svih ovih godina?

SARIĆ: Bez lažne skromnosti, teško je to sve nabrojati. Dvanaest samostalnih knjiga, od kojih mi je nemoguće bilo koju posebno izdvajati, i šesnaest prijevoda proze nizozemskih pisaca među kojima su Kader Abdolah, Geert Mak, Arnon Grunberg, Annie M. G. Schmidt...


Bljesak info: Posebno je zanimljivo, pa i fascinantno, kako svih ovih godina uspijevate pisati takozvane internetske kolumne. Počelo je davnih godina na portalu Pincom.info, pa do današnjih dana na Tacno.net. Koliko je, po Vašem uvidu, takva forma kolumni utjecala na formiranje javnoga mišljenja u našem okruženju?

SARIĆ: Nula. Njente. Jer, čitaju vas obično oni koji misle otprilike kao vi, pa se možda i raduju tim tekstovima, a oni koji ne vole ni vas, ni vaš način razmišljanja ne gube vrijeme na te „besposlice“. Za takve ste, budući „nacionalno neosviješten“, ili izdajnik roda i poroda ili, naprosto, onaj iz drugog „tabora“. A takve se ne čita.
Nego, pisanje kolumni vam je kao droga. Kad se na to „navučete“, nema vam spasa. Gurate kamen uzbrdo, k'o Sizif, a znate da će se ovaj uskoro opet otkotrljati. „Nema veze, važno je da se para vrti“, što bi rekao siroti Perica u onom starome vicu.

Bljesak info: Jedan ste od patriota koji ne samo da ne zaboravljaju svoje korijene, nego i živite za svoj rodni kraj i grad. Možete li se još uvijek 'pronaći' u sredini u kojoj ste rođeni, odrasli i postali čovjekom?

SARIĆ: Znate što, države i vlade dolaze i odlaze, vremena se mijenjaju... A zavičaj je uvijek zavičaj. Meni je, recimo, jako žao ljudi koji su mjesto svog rođenja poistovjetili s ljudima na vlasti, ili nekolicinom bandita i zlikovaca, pa zato prestali da mu se vraćaju iz novih staništa. Razumijem svačiju patnju, ali mislim kako je grozno odreći se mjesta u kome ste odrastali, svih onih ćoškova i ulica kojima ste pripiti prolazili, mirisa lipe koji je obilježavao Konjic moga djetinjstva... I prijatelja koji su to ostali i kad je „grmilo“. Njih posebno. Jer, oni su, skupa s dragim toponimima, ono što nosim iz mog grada, a ne neki tamo marginalci kojima je, kako sami kažu, neki musliman iz Saudijske Arabije – pazite, nemam ništa protiv Arapa! – bliži od susjeda druge nacije. Naravno, ovo se odnosi na sve koji tako misle, bez obzira na vjeru i naciju. E, tek ti su za ogromanjsko žaljenje!
Osim toga, ruku na srce, meni osobno u Konjicu nitko nikad nije rekao ni „tamo se“.


Bljesak info: Kada je pokrenuto i kako se razvijalo kulturno ljeto u Herzegovina lodgesu na Boračkome jezeru? Što predstoji ove godine?

SARIĆ: Ovo nam je, da kucnem u drvo, osma godina, Sve je počelo kao igra. Mi: Goga i Elmir iz Herzegovina lodges, plus moja malenkost, htjeli smo se malo zabaviti, da na tom prelijepom mjestu uradimo nešto što nitko nije: sustavno organiziramo čitanja, izlože, koncerte, projekcije filmova. Jesmo li uspjeli? Pa prosudite sami po imenima tek nekih od gostiju (neka se ne uvrijede svi koje nisam naveo): pisci Marko Vešović, Enver Kazaz, Predrag Lucić, Ivan Lovrenović, Ljubica Ostojić, f otograf Mladen Pikulić, redatelj Sergej Kreso, virtuoz „ klasične“  harmonike Nihad Hrustenbegović, zbor „Djevojke s Neretve“ i mnogi, mnogi drugi. I ove godine će biti poznatih imena, sjajnih stvari, ali pošto je sve još u pripremi, konkretna imena gostiju još ne bih navodio.

Bljesak info: Kako kao književnik komentirate Deklaraciju o zajedničkom jeziku? Kome je ona potrebna, kako je uopće nastala ta ideja, ako Vam je poznato, i što se iza Deklaracije skriva? Neki hrvatski jezikoslovci i intelektualci kažu da je Deklaracija smišljena podvala, pamflet koji se pojavio uz Dane hrvatskog jezika, odnosno u jeku obilježavanja pedeset godina od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika.

SARIĆ: Ne slažem se s takvim mišljenjem. Ono što mislim jasno sam rekao u kolumni za portale Tačno.net i onaj PEN Centra BiH. Zato ću ovdje sasvim kratko: ako na tu stvar gledamo sa strašću nacionalista, Deklaracija je svetogrđe. Ako gledamo očima struke i nauke, jasno je da se radi o jednom policentričnom jeziku, kakav je npr. engleski (tko još govori „australski“, ili „kanadski“?), a koji svatko ima neotuđivo prvo zvati kako hoće.
Inicijativu je pokrenula jedna nevladina organizacija, i ona je vrlo brzo, u rekordnom broju, prihvaćena od vrlo velikog broja uglednika iz svih krajeva bivše države. Nema tu nikakve želje za nekim „ ujedinjavanjem“, radi se o simboličnoj gesti koja bi da razjasni neke stvari na ravni jezika. Ili više jezika, ako baš hoćete.


Bljesak info: Koja je sudbina književnosti južnoslavenskih naroda? Književnici koji stvaraju na ''malim'' jezicima najčešće ostanu izvan svjetla reflektora… Kako pisati na našim jezicima, a imati šanse na globalni uspjeh?

SARIĆ: Znate , onaj tko zna – zna. Tako je i u pisanju. Stvarno dobar tekst ili knjiga obično nađu put vani. Uzmite Jergovića, Hemona, Semezdina Mehmedinovića – da se zadržim samo na meni najbližim suvremenim autorima. Naravno, dogodi se ponekad da se stvari, da tako kažem, i ne poklope. Uvijek je bilo genijalnih, a za života nepriznatih umjetnika. No,mislim da su to izuzeci. Osim kvalitete, važni su i tema i tajming. Nije sve što je nama interesantno zanimljivo i na Zapadu, i obratno. O tome i ja vodim računa pri izboru prijevoda nizozemske literature za naše čitatelje.

Bljesak info: Kakvo je po Vašem mišljenju stanje na književnoj sceni bivše Jugoslavije? Možete li u poželjnoj mjeri pratiti djela koja se objave?

SARIĆ: Ma ne, kakvi, pogotovo što se, osim mog pisanja, kako rekoh, intenzivno bavim i prevođenjem. Stoga više čitam nizozemske pisce, a naše, mislim na one iz cijele bivše države, sporadično. Knjige desetak najdražih domaćih autora kupujem i čitam kad god mogu,ostale po preporuci. Dan, na žalost, traje samo 24 sata. Radim full time u jednoj knjižnici, imam obitelj, volim film, glazbu, „lud sam za nogometom“...

Bljesak info: Za kraj, i Vas ćemo pitati - što radite u novije vrijeme, što publika može u bliskoj budućnosti očekivati iz Vašega pera?

SARIĆ: Upravo ovih dana mi izlazi knjiga šaljivih putopisa „Rahat u Dokkumu“, ali i prijevod odličnog romana o izbjeglicama Tomija Viringe „Ovo su imena“. Obje knjige će objaviti moj stalni izdavač, sarajevski Buybook. Radujem se ljetu u Lodgesu.

Pomalo već davne 2010. u Clubu Aleksa u Mostaru, Goran Sarić u društvu autora ovog intervjua

Objavljena književna djela:

• Osmišljeni suteren, poezija, KO Mostar, Mostar, 1985.
• Od kolijevke pa do bajke, poezija, KO BiH, Sarajevo, 1986.
• Naprijed u kameno doba, poezija, Grafit, Lukavac: 1998.
• Ipak, ljubavne pjesme, poezija, Kujundžić, Tuzla, 1999.
• Crna marica, priče, priče, Zoro, Zagreb/Sarajevo: 2006.
• Tango aquarino, poezija, AP Neretva, Konjic, 2007.
• Zapisi iz Zemlje Lala i Kanala, šaljivi putopisi, AP Neretva, Konjic, 2009.
• Ikar, u nebo zaljubljena kokoš, izabrane pjesme, Buybook, Sarajevo, 2010.
• Praški šamar izabrane kolumne, zapisi, intervjui), Buybook, Sarajevo 2013.
• Lijepo gore klasici marksizma : antiratni dnevnik (Gariwo, Sarajevo 2014).
• Ruka iz krasnog Niotkud, poezija, Buybook, Sarajevo 2015

Prijevodi s nizozemskog jezika:

• Schmidt, M.G. Anne: Pluk, dječak iz solitera (Pluk van de Petteflet), roman, 2000.
• Abdolah, Kader: Duga plovidba praznih flaša (De reis van de lege flessen), roman, Vrijeme, Zenica, 2002.
• Schmidt, M.G. Anne: Oće i njen tata Tos (Otje), roman za djecu, Vrijeme, Zenica, 2004.
• Abdolah, Kader: Sokolovi (De adelaars), zbirka odabranih priča, Vrijeme, Zenica, 2004.
• Abdolah, Kader: Klinasto pismo (Spijkerschrift), roman, Zoro, Sarajevo/Zagreb, 2006.
• Elsschot, Willem: Sir (Kaas), satirični roman, AP Neretva, Konjic, 2007.
• Savremena holandska priča (De keus uit de Nederlandse tegenwoordige korte verhalen) (separat), časopis Život, Sarajevo, br. 4-5, 2007
• Enquist, Ana: Smrt kapetana Kuka, roman (Thuiskomst), AP Neretva, Konjic, 2008.
• Abdolah, Kader: Kuća imama (Het huis van moskee), roman Buybook, Sarajevo, 2009.
• Abdolah, Kader: Kelile i Demne (Kélilé en Demné), basna, Sarajevo, 2010
• Abdolah, Kader: Poslanik (De Boodschapper), roman, Buybook, Sarajevo, 2010
• Grunberg, Arnon: Tirza (Tirza), roman, Konjic, 2010
• Mak, Geert: U Evropi: istorija Evrope u 20 stoljeću (In Europa), istorija, publicistika, Sarajevo 2012. (Nagrada za prevod godine, skupa s Majom Weikert, na Sajmu knjige u Sarajevu aprila 2012.)
• Wil Huygen i Rien Poortvliet: Patuljci: život i djela (De kabouters), bajka, Buybook, Sarajevo, 2012 (skupa sa Majom Weikert)
• Benali, Abdelkader: Glas moje majke, roman, Buybook, Sarajevo, 2013
• Abdolah, Kader: Kralj (De koning), roman, Buybook, Sarajevo, 2014
• Mak, Geert: Most (De brug), putopisna proza, Buybook, Sarajevo, 2015
• Mak, Geert: Putovanje bez Johna (Reizen zonder John), putopisna proza, Buybook, Sarajevo, 2016
• Tommy Wieringa: Ovo su imena (Het zijn de namen), roman, Buybook, Sarajevo, 2017