Poezija Milija Đukića: U što se to jedino može pobjeći iz običnog života?  

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Malo je u našim književnim svjetovima skromnosti kakvu živi Mili Đukić. Skriven iza svojih knjiga, slika i filmskih izleta, stoji skroman iako ima razloga za puno više samohvale.

Đukićeva nova zbirka poezije ''Rezervni upaljač'' koja je u utorak navečer predstavljena u mostarskom klubu knjige Ivo Andrić svrstava ga, iako se on time nikada neće pohvaliti niti nahraniti svoj ego, u vrh domaće poezije a njegov pristup pjesmama čini ga drugačijim pjesnikom od onoga što danas možemo naći među koricama drugih, često samoprozvanih, pjesnika.

Nadaren i skroman

Pisac Almin Kaplan, urednik ove zbirke objavljene u izdanju Buybooka, rekao je kako je ovo knjiga istinske poezije te da je Đukić ''nadaren i skroman pjesnik koji se sam osporavao kao pjesnik''.

''Đukić je jedan od rijetkih koji osjećaju riječi koje ugrađuje u pjesmu. Pjesnik je to koji razmišlja o riječima dok se danas piše a da se o riječima ne vodi računa'', rekao je Kaplan.

Dodao je kako je zbirka pjesama ''Rezervni upaljač'' knjiga o dvoje koja govori o nemogućnosti suživota sa samim sobom a u kojoj Đukić oslikava bolnu svakodnevicu uz rijetke trenutke mira.

Istaknuo je kako je Đukić kao pjesnik uspio podrediti biće poeziji te ga je pozvao da se osjeća još više pjesnikom. Stihovi u zbirci daju mu to za pravo.

Sam Đukić na predstavljanju je govorio o stvaranju ove zbirke rekavši kako su pjesme nastale iz proznih pokušaja ali da su, budući da piše u hipu, ostale u stihovima.

Podnijeti vlastiti život

''Bitno je'', kaže Đukić, ''koliko autor može podnijeti vlastiti život''.

A Đukić život, barem u ovoj knjizi, podnosi stavljajući pred nas slike iz naočigled običnog života pa se primjerice u ''Pjesmi o običnim stvarima'' u kojoj žena sjedi na trotoaru i bulji u rupu na asfaltu govori ustvari o neobičnom životu za kojeg oči ima samo istinski pjesnik kakav Đukić jeste.

''Osim u tvom zagrljaju/ni na jednom mjestu se ne osjećam sigurno'', piše u spomenutoj pjesmi i pokazuje nam u što se to jedino može pobjeći iz običnog života kojeg ljubav, a ovo je zbirka (i) o ljubavi, čini neobičnim i vrijednim stihova.

No, iako je ovo knjiga o dvoje i o borbama sa samim sobom udvoje, svjestan je Đukić i ''godina usamljenosti/koje će tek doći'' potpuno spušten na zemlju da živi ''najbolji mogući život/svjestan/da je malo toga/u mojim rukama''.

Ilustracije koju zbirku čine knjigom

Bitan dio ove knjige su i ilustracije Đukićeve supruge Medine, koja, kako to Kaplan reče, ''nadopunjuju ovu zbirku i čine je knjigom''.

Mili Đukić, koji je na promociji knjige pozvan da se slobodno osjeća više pjesnikom, rođen je u Mostaru 1987. godine. Objavio je knjige poezije ''Pregaženi ježevi'' i ''Ljetno kino''. Autor je i dokumentarnog filma ''Gutač nula'' o životu pjesnika i pisca Vuka Rodića.

A koliko je Đukić skroman, govori i činjenica da u svojim biografijama ne navodi prve dvije zbirke poezije. No, ''Rezervni upaljač'', koji se bez rezerve upisao u naš konfuzni književni svijet, neće moći sakriti.