Objedinjeni autori
Što je značio teatar za društvo u vrijeme rata?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Teatar, ali i umjetnost općenito, bazna je potreba društva bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi uključujući i stanje opsade, istaknuto je to u nedjelju tijekom predstavljanja knjige "Teatar u kontekstu jugoslavenskih ratova", upriličenog u okviru 59. izdanja Međunarodnog teatarskog festivala MESS.
Ideja iz Beča
Urednici knjige Senad Halilbašić, Jana Dolecki i Stefan Hulfeld objedinili su tekstove nekoliko autora akademskih radnika i teatarskih umjetnika aktivnih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji.
Autori su ispitivali načine na koje su različite vrste teatra i glume reagirale na konflikte ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, a knjiga se bavi i periodom poslije konflikata, te ispituje posljedice rata u suvremenom pozorištu i glumi.
Urednici knjige pojasnili su da se ideja za objavom te knjige rodila nakon konferencije 2015. godine organizirane u Beču koja je okupila umjetnike iz regije bivše Jugoslavije, kao i akademske radnike i teoretičare koji se bave fenomenom kazališta tijekom rata.
Pročitajte još
Nakon konferencije odlučeno je da ta tema ne bi trebala ostati razmatrana na samo akademskoj razini te je odlučeno da se napiše knjiga koja će se naći u bibliotekama zemalja regije.
Halilović je kazao da je teatar uvijek ono što zapravo umjetnici odluče, a napomenuo je da umjetnici imaju odgovornost za odluke koje donosu u periodu rata.
Za Dolecki su tijekom rada na knjizi najupečatljivije skrivene povijesti jer kada se počne kopati dublje kroz iskustva i činjenice shvati se da se o ratu još uvijek nažalost treba pričati na ovaj način.
Umjetnost je potreba
Direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković smatra da je važno ovu knjigu predstavljati u Bosni i Hercegovini zbog uloge teatra u Sarajevu, podsjećajući da je Sarajevo jedinstven primjer u svijetu jer je u njemu tijekom opsade oformljeno pozorište.
Napomenuo je da su tijekom četverogodišnje opsade glavnog grada BiH, što praktično znači da ljudi bilo gdje i bilo kad mogu biti ubijeni, odigrano 57 premijera i više od 2.000 različitih performansa, što je više nego se sada organizira.
''Svi ovi kulturni događaji bili su i više nego posjećeni. Ljudi su riskirali živote da bi došli na predstavu ponekad i iz vrlo udaljenih dijelova grada. To je empirijski dokaz da je umjetnost bazna potreba ljudi, a kazalište je nešto što daje životu smisao'', zaključio je Kreševljaković.
Na svakoj kazališnoj sceni u zemljama regije, rat je imao svoj utjecaj, zaključuju promotori, te nije moguće pobrojati sve pozorišne predstave koje su se bavile ovom tematikom, a u nekim sredinama fukcionirao je kao mjesto otpora, dok je ponekad bio i mjesto bijega, no zabilježeni su i slučajevi gdje je teatar služio kao mehanizam propagande.
