Predstavljena monografija o don Luki Brkoviću

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Knjiga o vrhbosanskom svećeniku don Luki Brkoviću pod naslovom „U službi Bogu i čovjeku” predstavljena je u večernjim satima u četvrtak, 20. siječnja 2022. u dvorani Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu posvećenoj papi Pavlu VI. u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Iako su ograničenja u vrijeme pandemija koronavirusa spriječile neke od onih koji su željeli doći, na predstavljanju su, između ostalih, bili i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.

„Svećenika Luku poznajem još iz studenskih odnosno bogoslovskih dana. U teškim ratnim vremenima padale su oko nas iste granate i živjeli smo brojne iste ili slične nedaće. I sada živimo u dvjema institucijama koje se nalaze jedna pokraj druge. Zato me istinski raduje da su mu, nakon njegova dugogodišnjeg svećeničkog djelovanja i životnog puta okrunjenog proslavom Zlatne Mise, njegovi prijatelji priredili monografiju i u prigodnoj knjizi prikupili brojne svijetle zrake njegova životnog ostvarenja i tako ih oteli od zaborava“, napisao je kardinal Puljić u predgovoru ove knjige.

Riječi dobrodošlice svima uputio je moderator programa gospodin Senad Dorić kojega je don Luka nazvao virtuozom pred ekranima i koji je napisao članak u ovoj knjizi pod nazivom: „Čovjek poštene riječi i djela punih plodova“ na početku kojeg ističe da je don Luku uvijek oslovljavao sa „župniče“.

O knjizi je najprije progovorio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski u miru mons. Ratko Perić te se osvrnuo na don Luku Brkovića: „sjemeništarca, bogoslova, kapelana, ekonoma Bogoslovije, župnika i danas umirovljenika“: Kazao je da sudionici ove monografije s 24 priloga, koju je izdao Napredak u Sarajevu 2021. godine, a priredili je Franjo Topić i Ljubomir Lukić, opisuju don Luku kao razumna i karakterna svećenika.

„Tko pročita ovu knjigu ne može se ne složiti s tolikim prikazima i obilježjima toga svećenika, koji je u službi Vrhbosanske nadbiskupije od svoje Mlade Mise, 1967. do svoje Zlatne Mise, 2017. U monografiji su sudionička imena: kardinala, dijecezanskih svećenika, franjevaca, liječnika, gradonačelnika, bankara, političara, obavještajaca Državne sigurnosti, profesora, pravoslavnih, muslimana, običnih vjernika, župljana i župljanki… Don Luka je, s milošću Božjom, stalno nastojao povezivati razne suprotnosti u crkvenom i nacionalnom životu da dođe do određena sklada. Iz tolikih prikaza rezultiraju dvije don Lukine značajke: on je nepopustljivo uporan, kao kada se upire auto uzastranu; ako se pusti, skotrljat će nizastranu. Zato uporan do kraja, do vrha. I druga: bio je nemoćan samo pred 'nepomozivima', onima koji su defetistički i pesimistički mislili i govorili da im nitko ne može pomoći, jer su problemi veći od rješenja. Don Luka je u Sarajevu, u četiri maha: kao kapelan na Marin Dvoru, ekonom u Bogosloviji, župnik opet na Marindvoru, danas umirovljenik u Svećeničkom domu. Već 38 godina. Kao Sluga Božji Josip Stadler koji je uporno pritezao sad duhovnu i kultnu, sad materijalnu i kulturnu stranu u Crkvi. Čestitke don Luki, čestitke priređivaču i sudionicima monografije!“, kazao je biskup Perić.

Potom je o knjizi govorio dugogodišnji don Lukin prijatelj i počasni predsjednik HKD Napredak mons. Franjo Topić koji je, zajedno s gospodinom Lukićem uredio ovu knjigu. Podsjetio je da se u knjizi nalazi i njegov članak pod naslovom „Don Luka sarajevski“ u kojem ističe da je svećenik Luka, kojega poznaje od njegove mlade Mise, od početka do sada podržavao Napredak i bio aktivno uključen u njegov rad.

„Na drugima je da ocjenjuju i procjenjuju naš rad, tekstove i cijelu knjigu. Žanr ove knjige je poseban. Ona je blizu ali nije kao što su Festschrifti-svečane knjige za obljetnice sveučilišnih profesora, koji sadržavaju biobliografske podatke slavljenika i znanstvene tekstove raznih autora iz područja kojima se bavio dotični profesor. Nije ni nekrolog koji se obično piše poslije nečije smrti. Smatrali smo da ne treba čekat da don Luka umre (!), pa da se onda o njemu piše. Lakše će umrijeti kad zna kako neki ljudi lijepo misle o njemu, ali je i nedostatak ove knjige jer će mu bit žalije  umrijeti kad je vidio kako ljudi o njemu dobro misle. Kriterij za pozivanje autora priloga bio je da dobro poznaju don Luku a i da su njegovi prijatelji. Kako sjećanja blijede i redovno su nesređena zato smo htjeli da to ostane i zabilježeno. Ovo su svjedočanstva prijatelja i poznanika o don Luki“, kazao je mons. Topić zahvaljujući svima koji su dali svoje priloge te posebnu Napretku.

Mr. Neven Šimić je bio spriječen doći zbog zdravstvenih razloga pa je moderator Dorić pročitao njegov tekst o spomenutoj knjizi. „Don Luka je, kazano poznatom frazom, čovjek dijaloga, a dijalog znači slušanje i razumijevanje drugog. Dijalog je učenje o sebi i drugima kroz taj dijalog. Don Luka uvijek je imao izražen dar da sasluša druge, bez obzira je li taj drugi generacijski, socijalno, stručno-profesionalno, nacionalno ili religijski drugi. Slušanjem drugih, smanjuje se prostor predrasudama' i pogrešnom razumijevanju. U društvima poput bosanskohercegovačkog, kultura dijaloga je puno više od potrebe, ona je nužnost. U tom smislu jako je važno da postoje istaknuti pojedinci s darom za slušanjem i razumijevanjem drugog. Don Luka upravo je takav pojedinac“, napisao je gospodin Šimić iznoseći pojedine zanimljive zgode iz don Lukina života.

Na kraju se nazočnima obradio don Luka koji je najprije srdačno zahvalio svima koji su sudjelovali u izdavanju knjige i njezinom predstavljanju, a posebno mons. Topiću nazvavši ga u šali „najvećim krivcem da je knjiga smišljena i izišla“. „Najprije zahvaljujem svojima i genetskoj baštini od njih naslijeđenoj“, kazao je don Luka te se prisjetio riječi svoga oca Ive koji mu je već na Mladoj misi kazao: „Sine, evo Ti ovaj peškir da brišeš znoj i suze zaplakanima i znojnima, ali nemoj da Tvoj Ivo čuje da je netko radi Tebe zaplakao“. „Drugi razlog da sam onakav kakav jesam jeste vi, autori ovih tekstova, i mnogi ljudi iz različitih staleža, struka, vjera i nevjera koji su me poticali i oplemenjivali. A imao sam sreću da su me primali u svoje društvo bolji i pametniji od mene, od kojih sam učio i učili su me“, rekao je don Luka dodajući da je živio u „privilegiranom“ vremenu i prostoru te shvatio da „ne treba birati stranu već dobre ljude sa svih strana“. „Sve ovo napisano je gotovo kao nekrolog. Vidite da se može umrijeti prije smrti“, poručio je nasmijani don Luka.

Na početku knjige gospođa Ivanela Brković napisala je don Lukin životopis koji prenosimo u cijelosti:

Don Luka Brković, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen je 14. veljače 1940. u mjestu Rostovo u općini Novi Travnik kao deseto od trinaestero djece u obitelji Ive i Ruže r. Marinčić. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, Busovači i Bugojnu nakon čega se upisuje u Isusovačku klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Tijekom treće godine gimnazije Luka je pozvan na služenje obveznog vojnog roka. Isprva je bio regrutiran među pješadiju, dok nije, zbog nedostatka vozača, poslan da polaže vozački ispit za vojnog vozača. Nakon obuke, uspješno je pred civilnom komisijom 1962. položio vozački ispit za upravljanje kamionom s prikolicom. Iz navedenog razloga, u vojsci je proveo ukupno 25 mjeseci.

Po povratku iz vojske upisuje filozofsko-teološki studij u Đakovu gdje ostaje do 1968. godine. U Strossmayerovu gradu zaređen je za svećenika 29. lipnja 1967.  Nakon ređenja godinu dana pastoralno djeluje u župi Osijek-Retfala. Iste godine, 20. srpnja u rodnoj župi Rostovo slavi Mladu Misu na kojoj se okupilo mnoštvo rodbine i prijatelja.  Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. diplomirao je filozofsko-teološki studij. Prva služba u Vrhbosanskoj nadbiskupiji povjerena mu je 1968. u župi Morančani kraj Tuzle gdje je djelovao kao župni vikar. Budući da je u Morančanima ostao bez putovnice na pet godina, nije mogao poći u Bruxelles, gdje je trebao voditi brigu za dušobrižništvo hrvatskih radnika u Belgiji i Nizozemskoj, kako je to ondašnja Biskupska konferencija Jugoslavije odredila. Nakon župe Morančani preuzeo je 1970. službu župnog vikara u župi Sv. Josipa na Marijinom Dvoru u Sarajevu. Tu je ostao dvije godine nakon čega ga je biskup pozvao da bude ekonom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, koje je trebalo obnavljati.

Budući da mu je bilo onemogućeno poći u Rim na poslijediplomski studij, upisao je 1972. godine studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu sarajevskog sveučilišta, pri čemu mu je pomogao uvaženi profesor Esad Ćimić. Navedeni studij pohađao je do 1977. godine. Od 1982. do 1986. studira i na koncu magistrira psihologiju i pedagogiju po multidiscipliniranom programu UNESCO-a „Humanizacija među spolovima i odgovorno roditeljstvo“.

Nakon angažmana u Vrhbosanskoj bogosloviji 1978. odlazi na službu župnog vikara u Rankovićima, a zatim u Solakovu Kulu kraj Konjica gdje ostaje. Tamo je otkrio sedamnaest stoljeća staru baziliku i napravio filijalnu crkvu koju su ljudi generacijama željeli. Godine 1986. preuzima vođenje župe u Čajdrašu kraj Zenice. Tijekom 1990. zahvaljujući vlč. Luki obnavlja se rad HKD-a Napredak u Zenici te mu se u posjed vraća Hrvatski dom. Nakon aktivnog dušobrižničkog djelovanja u zeničkom kraju 1991. godine vraća se u Sarajevo gdje je imenovan župnikom u župi sv. Josipa na Marijin Dvoru i tu ostaje do 2017. godine. Tijekom 26 godina djelovanja vlč. Luka puno je toga učinio za ovu župu. Tijekom Domovinskog rata uspješno se nosio sa svim nevoljama pomažući sugrađanima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Katehezama je pripravljao i krstio više od pet stotina odraslih osoba, najčešće rođenih u mješovitim brakovima. U crkvi Sv. Josipa organizirao je brojne glazbene koncerte i druge kulturne događaje.

Po završetku Domovinskog rata aktivno radi na obnovi crkve sv. Josipa te pomaže smještaj i upis studenata na razne fakultete. Sudionik je brojnih kulturnih događanja diljem Bosne i Hercegovine. Bio je član Etičkog komiteta u Općoj bolnici „Abdulah Nakaš“ od 2012. do 2015. godine. Dobitnik je priznanja Općine Centar za izuzetan doprinos razvoju Općine Centar, grada Sarajeva te Bosne i Hercegovine. Dobitnik je zahvalnice HKD-a Napredak za obnovu podružnice u Zenici. Dana 20. srpnja 2017. proslavio je Zlatnu misu u Rostovu. Pod misom je propovijedao biskup dr. msgr. Pero Sudar u nazočnosti mnogobrojnog puka. Od 2019. član je Paneuropske unije. Služi se latinskim, njemačkim i talijanskim jezikom.

Dana 13. kolovoza 2017. proslavio je više od 25 godina služenja na Marijin Dvoru i Zlatnu te oproštajnu misu u sarajevskoj crkvi Sv. Josipa. Pod svečanom misom propovijedao je dr. msgr. Franjo Topić uz koncelebraciju više svećenika i sudjelovanje velikog mnoštva sarajevskih katolika i drugih osoba. Koncem kolovoza vlč. Luka preseljava u Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije gdje i danas živi i djeluje.