Predstavljene dvije ljubavi Radoslava Dodiga, Ljubuški i antika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Knjiga Radoslava Dodiga „Ljubuški kraj u antičko doba“ posthumno je predstavljena 30. srpnja u crkvenom dvorištu na Humcu javnim iznošenjem inicijative da se jedna ulica u Ljubuškom imenuje po pokojnom ljubuškom povjesničaru, arheologu i klasičnom filologu koji je iza sebe ostavio napisanih tisuće znanstvenih, stručnih i novinskih tekstova.

Prije iznošenja ove inicijative, Lučić je govorio o knjizi koja je posthumno objavljena zahvaljujući Udruzi „Bilig“ koja je organizirala manifestaciju.

„Ja sam s Radom obilazio sve te lokalitete tragajući za spomenicima, za slovima, za natpisima. On je to radio s jednom posebnom strašću, s jednom velikom ljubavlju i doista pedantno i znanstveno. Možda iz tog razloga nije htio za života objaviti ovu knjigu jer je uvijek mislio da se još nešto može naći i da se još nešto može napraviti, ali ja mislim kako ovo što je on napisao i što je on napravio nitko neće moći dovesti u pitanje. To je to„, poručio je Lučić, dodavši kako u planu imaju izdavanje još knjiga o pokojnom Radoslavu Dodigu.

„Ovo je prva knjiga, nadam se da će ih biti barem još pet“, istaknuo je.

Inače, ova knjiga je zapravo Dodigov magisterski rad. Kako je na promociji istaknuo prof. lvan Vukoja, ona objedinjuje dvije Dodigove ljubavi.

„Ta dva pojma koja se nalaze u naslovu knjige su ključna za razumijevanje lika i djela Radoslava Dodiga, a to su Ljubuški i antika."

"On ne samo da je bio duboko ukorijenjen u Ljubuški jer je tu živio i djelovao i jer ga je taj prostor definirao, već je i bio duboko s njim emotivno povezan i htio je u taj prostor učitati određena značenja i htio je dati doprinos tome što je Ljubuški i što bi Ljubuški trebao biti. Vrlo važna komponenta tog identiteta grada, ali i identiteta njega osobno, je bila ta antička baština, antičko naslijeđe koje je Radoslav nastojao ne samo razumjeti i o njemu pisati, nego i živjeti. Htio je dati Ljubuškom malo tog antičkog štiha, renesansnog, humanističkog, prosvjetiteljskog, modernističkog, kojeg mislim da nam svima nedostaje“, rekao je Vukoja. 

Prisjećajući se svega što je Dodig radio za života, nazvao ga je „homo universalisom“, što je odmah kroz jednu šalu preveo na hercegovački „svestranolog“.

„Ako se za ikoga u Ljubuškom može reći da je bio „homo universalis“, polihistor, erudita, to je Radoslav Dodig, zaključio je Vukoja.

Radoslavova kćer prof. Lana Dodig prisjetila se pojedinih scena iz djetinjstva, govorila je o tome kako ju je otac vodio da „čitaju slova“ sa spomenika i očeve ljubavi prema antici.

„Otac je bio fasciniran rimskom civilizacijom, nekako je volio taj savršeni ustroj i red koji je imao Rim,  to je ono što svima nama u današnjem svijetu itekako fali i nedostaje“, rekla je Lana Dodig.

Predstavljanje je doživjela jako emotivno.

Nakon govora o liku i djelu Radoslava Dodiga, nazočnima se obratio dr. Ante Čuvalo ispred Udruge „Bilig“ koja je organizirala ovu manifestaciju, a koja nosi ime po nazivu kojeg je upravo pokojni Dodig dao hercegovačkim stećcima. Uoči samog predstavljanja nazočne je pozdravio humački gvardijan fra Dario Dodig koji je ukratko iznio da je Radoslav dao veliki doprinos muzeju i samostanu kroz svoj rad te je mjesto koje je odabrano za predstavljanje knjige zapravo znak zahvalnosti za sve što je učinio.