Prije 160 godinu umro je jedan od braće uz čije smo bajke odrastali

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 160 godina, 20. rujna 1863. u Berlinu je umro Jacob Grimm, njemački filolog i književnik zaslužan za neke od najpopularnijih dječjih bajki svih vremena.

Studirao je pravo na sveučilišti u Marburgu, a radio kao privatni knjižničar. U Göttingenu je s bratom Wilhelmom držao predavanja iz njemačke pravne povijesti. Posebnu ljubav pokazao je prema folklornoj tradiciji.

Njegove povijesne studije obuhvaćaju područje germanske etnografije, kulture u vezi s razvojem i uporabom jezika. Utemeljitelj je germanske filologije.

Jacob i Wilhelm Grimm u čitavome su svijetu postali slavni po objavljivanju zbirka njemačkih bajki, Kinder- und Hausmärchen ("Dječje i obiteljske priče").

Jacob Ludwig Karl Grimm rodio se 4. siječnja 1785., a Wilhem Karl Grimm 24. veljače 1786. u Hanauu kod Frankfurta.

Od 1837. do 1841. braća Grimm su se pridružila petorici kolega profesora na Sveučilištu u Göttingenu. Ta je skupina postala poznata kao Die Göttinger Sieben (Göttingenska sedmorka). Bunili su se protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, kojeg su optuživali da krši ustav te države. Zato ih je kralj sve istjerao sa sveučilišta.

Osim izvornih njemačkih djela, mnoge su izvorne francuske priče ušle u zbirku braće Grimm jer ih je ispričao hugenotski pripovjedač koji je braći bio jedan od glavnih izvora.

Današnja izdanja njihovih bajki uglavnom su temeljito pročišćene i zašećerene verzije za djecu; naime, izvorne narodne priče koje su braća skupila nekad se nisu smatrale dječjim pričama. Vještice, zlodusi, trolovi i vukovi šuljaju se mračnim šumama oko drevnih sela braće Grimm, kao i kroz podsvijest izoliranih njemačkih gradova-država tog doba.

Suvremena psihologija i antropologija tvrde da bajke koje se na Zapadu pričaju djeci prije spavanja zapravo predočavaju duševnu tjeskobu, strah od napuštanja, roditeljsko nasilje i/ili spolno sazrijevanje.

Dječji psiholog Bruno Bettelheim u knjizi Korištenje očaravanja tvrdi da su izvorne bajke braće Grimm zapravo frojdovski mitovi.

Na samom početku 19. stoljeća, u vrijeme kad su živjela braća Grimm, Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a Njemačka kakvu znamo danas nije još postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država.

Glavni čimbenik koji je ujedinio njemački narod tog doba bio je zajednički jezik. Svojim su djelima i životom braća Grimm htjeli pomoći da se stvori njemački identitet.

Javnost izvan Njemačke uglavnom ne zna da su braća Grimm sastavila njemački rječnik Deutsches Wörterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog "modernog" njemačkog jezika još od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemački. Taj vrlo opsežan rječnik (33 sveska, teži 84 kg) još se smatra autoritetom za njemačku etimologiju.

Priče i bajke koje su većini poznate: Mačak u čizmama, Plavobradi, Kraljević i žabac, Zlatna guska, Ivica i Marica, Crvenkapica, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Čarobni frulaš, Postolar i vilenjaci...

Koliki je značaj braće Grimm za njemačku kulturu, pismenost i povijest uopće, svjedoči, između ostalog, i činjenica da su njihovi likovi bili tiskani na najvrjednijoj novčanici njemačke marke (deutsche Mark) - onoj u vrijednosti od 1.000 DM.