Otac moderne književnosti
Prije 185 godina rođen je veliki književnik August Šenoa
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Jedan od najvećih hrvatskih književnika, dramaturg, kritičar, prevoditelj i zagrebački kroničar August Šenoa rođen je u Zagrebu na današnji dan prije 185 godina, 14. studenog 1838.
Otac mu je bio Alois Schönoa, Nijemac koji se doselio iz Češke te radio kao slastičar zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića i prvog zagrebačkog nadbiskupa – kardinala Jurja Haulika. Šenoina majka zvala se Terezija pl. Rabacs i bila je iz Slovačke.
Šenoa je studirao pravo u Zagrebu i Pragu, ali nikad nije diplomirao. U Beču je uređivao listove Glasonoša i Slawische Blätter.
U Zagreb se vratio 1866. godine i radio u uredništvu lista Pozor, zatim kao dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, gradski bilježnik te kao gradski senator. Od 1874. do smrti bio je urednik časopisa Vienac. Politički se angažirao u Narodnoj stranci.
Široj javnosti postao je poznat kad je počeo raditi kao dopisnik za Pozor, gdje piše seriju feljtona Zagrebulje u kojima opisuje negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu. Zahvaljujući njemu feljton je postao literarni žanr.
Dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar, ostao je zapamćen po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.
Ipak, August Šenoa prije svega ostao je zapamćen kao romanopisac, a zaslužan je za populariziranje ove književne vrste u Hrvatskoj.
Središnje mjesto njegovog stvaralaštva zauzimaju povijesni romani Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš i nedovršeni Kletva.
U romanima i pripovijetkama iz suvremenog života piše o socijalnim, političkim i etičkim problemima – Prosjak Luka, Barun Ivica, Prijan Lovro, Branka…
Velik je uspjeh postigao i svojim djelima u stihu s motivima iz povijesti: Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović ili iz narodne predaje: Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica.
Popularne su bile i njegove pjesme kao Hrvatska pjesma, Na Ozlju gradu, Budi svoj i druge u kojima je izražavao pokretačke ideje svoga doba i narodnjački program Josipa Juraja Strossmayera.
Tvorac je razvijenog urbanog jezičnog standarda – često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenog hrvatskog jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca.
Njegovo stvaralaštvo, a bio je najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, imalo je veliki utjecaj na domaću pripovijednu prozu te će dominirati hrvatskom književnošću sve do početka 20. stoljeća.
Veliki hrvatski pjesnik A. G. Matoš o Šenoi je rekao: "Šenoa je najzagrebačkiji sin, Orfej koji je dao glas i riječ tome kamenju da progovara narodnom dušom".
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa preminuo je 13. prosinca 1881. godine od posljedice upale pluća, koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa u Zagrebu 1880. godine.
