Prije 95 godina rođen je bošnjački intelektualac Muhamed Filipović

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosanskohercegovački filozof i diplomat Muhamed Filipović - Tunjo, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca, rođen je na današnji dan prije 95 godina, 3. kolovoza 1929. u Banja Luci.

Muhamed Filipović rođen je u obitelji Sulejmana i Đule. Majka mu je sestrična Džafera i Osmana Kulenovića, ustaških visokih dužnosnika za vrijeme vladavine HND.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, brat mu je završio u sabirnom logoru Jasenovac, a sestra Zilha otišla je u komunističku ilegalu.

Njegova obitelj begovskog je porijekla i potječe od zagrebačkog kanonika Franje Filipovića koji je 1574. prešao na islam i uzeo ime Muhamed, a zauzvrat je od sultana dobio posjed u Glamoču.

Filipović je u rodnom gradu završio osnovnu i srednju školu. Filozofiju je studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu i Zagrebu. Diplomirao je 1952., a doktorirao 1960.

Bio je docent, izvanredni i redovni profesor logike i metodologije s metodologijom znanosti na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U Akademiju znanosti i umjetnosti BiH izabran je 1976., da bi 1978. bio izabran za dopisnog, a 1987. za redovnog člana.

U vrijeme osnivanja SDA, Filipović je bio jedan od njezinih potpredsjednika. Kasnije se povukao iz stranke zajedno s Adilom Zulfikarpašićem s kojim je osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju, gdje je također bio potpredsjednik.

MBO je dobila neznatan broj glasova na općim izborima 1990. U vrijeme rasprave o tome treba li SR BiH ostati u SFR Jugoslaviji, MBO i njezin predsjednik Zulfikarpašić zagovarali su muslimansko-srpski sporazum i ostanak u Jugoslaviji. 

U skladu s tim, Zulfikarpašić i Filipović, uz odobrenje Alije Izetbegovića, započeli su u lipnju 1991. pregovore sa srpskim vodstvom, iz čega je nastao sporazum Karadžić-Filipović.

U prosincu 1993., Alija Izetbegović i Haris Silajdžić predložili su Filipoviću dužnost veleposlanik RBiH u Bernu u Švicarskoj, što je Filipović prihvatio. Službeno je preuzeo dužnost 3. siječnja 1994., predavši akreditaciju predsjedniku Ottu Stichu.

Objavio je 14 knjiga, od kojih su neke i prevedene na druge jezike. Najveći broj prijevoda doživjela je knjiga "Lenjin - monografija njegove misli", koja je prevedena na danski, švedski, francuski, bugarski, slovački, talijanski i kineski.

Filipović je bio predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU).

Autor je monografija iz logike, povijesti filozofije, povijesti kulturnog života Bosne i Hercegovine, estetike i politike. Bio je urednik redakcije Enciklopedije za Bosnu i Hercegovinu u razdoblju od 1975. godine do kraja 1982. godine. Filipović je autor i koautor više od 50 monografija, 160 članaka u naučnim časopisima.

Umro je u Sarajevu 26. veljače 2020. godine, u 91. godini života.