Apsurd na 2
Proizvođač liftova tuži pisca zbog naslova romana
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Darko Cvijetić, autor romana Schindlerov lift, ostao je zapanjen kada su mu, baš u ovo doba pandemije, pokucali na vrata stana u Prijedoru i dostavili mu hrpu papira na njemačkom jeziku: najavu tužbe švicarske tvrtke Schindler, proizvođača liftova.
Odvjetnici kompanije Schindler iz Švicarske zaprijetili su tužbom piscu i redatelju Darku Cvijetiću iz Prijedora zbog naslova njegove jedanaeste knjige, a prvog romana.
"Roman Schindlerov lift je fikcijska proza o jednom soliteru u Prijedoru, koja se prepliće s faktima iz povijesti te zgrade od njezina useljavanja 1974. pa do, recimo, danas. Povijest solitera je zapravo mikropovijest Jugoslavije i njezinog sunovrata u krvavim ratovima devedesetih. Roman čine kratke sličice o životima i stradanjima stanara, a okosnicu čini priča o šestogodišnjoj djevojčici koja je početkom rata poginula u liftu. Pisan je kratkim i vrlo suzdržanim rečenicama koje se omeđene poetskim skokovima", predstavlja ukratko svoju knjigu Darko Cvijetić čitateljima portala Nova.rs.
Čini se sasvim mogućim da odvjetnici švicarske kompanije prije pisanja tužbe roman – nisu ni pročitali.
"Roman oni nisu mogli vidjeti na njemačkom, jer on upravo ovih dana treba da se tiska u Njemačkoj. Mogli su, dakle, samo pročitati moj intervju Spiegelu, od siječnja ove godine, te su iz njega mogli povući posve proizvoljne zaključke. Ili su roman pročitali na našem jeziku. I opet, posve pogrešno učitali ono što su htjeli", kaže Cvijetić.
Roman objavljen u BiH, Hrvatskoj i Srbiji tek treba da izađe na njemačkom jeziku
I izdavač u Srbiji (Književna radionica Rašić, 2019) zadržao je na koricama, poput svojih kolega u BiH i Hrvatskoj, etimološki pisan naslov Schindlerov lift. Zastupnici švicarske kompanije nisu se, međutim, zadržali samo na čitanju naslova.
"Vjerujte da mi nije bilo nimalo ugodno dobiti na vrata gomilu prijetećeg papira na njemačkom, poslanog iz Ciriha. Bio sam potpuno zatečen", priča pisac.
Što je točno zasmetalo kompaniji Schindler?
"Švicarski proizvođač liftova našao se povrijeđenog ugleda jer sam u metaforičkoj igri lift u tom soliteru nazvao 'marke Schindler', te je tako, po toj logici – lift njihove proizvodnje ubio curicu. Kako su rekli, njihov lift nije povezan ni sa Holokaustom, niti sa bosanskim ratom (?!). Lift u tom soliteru nije, dakako, marke Schindler, i moja se metafora prvenstveno odnosila na Oskara Schindlera i Spilbergov film – Schindlerova lista! S obzirom na to da je soliter svjedok ubijanja, itekako je nedostajao jedan Oskar Schindler da pokuša spasiti susjede 'pogrešnog' imena. Na drugoj strani, curica je poginula u liftu, marke DAKA, jer nije bilo struje danima (bio je rat) i spletom nesretnih okolnosti igrala se u liftu u trenu kada je napon došao. Njezina smrt nema veze s liftovima kao takvim", izričit je Cvijetić.
Roman je u Hrvatskoj dobio i nagradu Fric (nazvanu tako po nadimku Miroslava Krleže), koja se dodjeljuje, naglašava pisac, za fikcijsku prozu. To što je u pitanju fikcija za švicarsku firmu nije bilo od značaja.
"Moje mišljenje je da su oni reagirali posve impulzivno, odnosno neka njihova služba koja se bavi marketingom. Prosto je nevjerojatan pokušaj obračuna s metaforom. Zapravo su ušli u područje koje je za kapitalističko poimanje svijeta jasno, no potpuno promašeno sa svake druge strane. Dakako da lift nije fizičko lice i da lift nije ubojica, čije god da je proizvodnje. Švicarska firma bi bila u pravu da ovo nije roman, nego stručna literatura, u kojoj ja, ili bilo tko drugi, objašnjava ''tehničke'' nedostatke tog i tog lifta. Ovako, zapravo, ulaze u prostor umjetničke slobode. Nije zabranjeno spominjati niti Coca-Colu, niti Mercedes, pa ni reći da je u kavanskoj tuči, recimo, netko udario nekog bocom coca-cole… No, recimo da su stekli pogrešan dojam", objašnjava, uz ponešto eufemizama, autor romana.
