Promovirana knjiga 'Memoari Jelice Belović Bernadžikowski'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Knjiga Memoari Jelice Belović Bernadžikowski (Ljube T. Daničić) predstavljena je danas u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu.

Radi se o knjizi čiji su urednici Enes S Omerović i Tomas Jacek Lis, a koja je objavljena kao peta publikacija u okviru edicije Memoari Instituta za historiju. Ovo je rezultat zajedničkog rada i saradnje Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu i Historijskog arhiva u Sarajevu, koji su ujedno i izdavači ove publikacije. Štampanje knjige su podržali Jagelonski univerzitet iz Krakova u Poljskoj i Fondacija za izdavaštvo Sarajevo.

Tekst rukopisa čuvanu Historijskom arhivu

Memoari Jelice Belović Bernadzikowski predstavlja tekst rukopisa koji se već godinama čuva u Historijskom arhivu u Sarajevu. Urednici su napravili transkripciju teksta od četiri stotine stranica, te cjelokupan tekst priredili za štampu. Knjiga je dodatno obogaćena nizom stručnih napomena koje su priložene na kraju teksta a u kojima su opisane manje poznate riječi, ličnosti ali i donijeti prevodi dijelova rukopisa koji su napisani na njemačkom, poljskom, mađarskom, engleskom, talijanskom, francuskom i latinskom jeziku.

Jelica Belović – Bernadžikovski je bila učiteljica, etnologinja, književnica i novinarka, koja je živjela i djelovala na prelazu iz 19. u 20. stoljeće u brojnim gradovima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije (Vojvodine). Njen rad je prelazio ove granice pa je nerijetko pisala i objavljivala van južnoslavenskog prostora, širom Europe, što joj je uveliko olakšavala i činjenica da je govorila i pisala na deset jezika.

Već iz tih nekoliko uvodnih rečenica može se vidjeti da životni put i opus Jelice Belović - Bernadžikovske bio izvanredan te da će bez sumnje i sjećanja koja su zabilježena u njenim Memoarima biti od posebne važnosti.

O značaju i sadržaju Memoara na promociji su govorile prof. dr. Amila Kasumović (Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za historiju) , dr. Sonja M. Dujmović (Institut za historiju – Univerziteta u Sarajevu) i dr. Aida Ličina Ramić (Institut za historiju – Univerziteta u Sarajevu). A prisutnima su se obratili i urednici zbornika Enes S. Omerović (Institut za historiju – Univerziteta u Sarajevu) i Tomas Jacek Lis.

Žena širokih interesovanja s ogromnim opusom

Po riječima urednika Enesa Omerovića, Jelica Belović-Bernadzikovska (Osijek, 1870. – Novi Sad, 1946) bila je žena širokih interesovanja – govorila je, pisala i objavljivala na desetak jezika, bila je učiteljica, pedagoška radnica, naučnica, književnica, etnografkinja, prevoditeljica, novinarka, urednica, borac za prava žena itd., a značajan i profesionalno najplodniji dio života provela je u Bosni i Hercegovini (1895–1927).

''Iza nje je ostao ogroman profesionalni opus koji još uvijek izmiče istraživačima jer je osim pod vlastitim imenom objavljivala i pod brojnim pseudonimima. Taj opus i ocjene koje su o Jelicinom radu i njenom doprinosu društvu davali i Jelicini i naši suvremenici govore nam da je riječ o ženi nevjerovatne energije koja je živjela, radila i stvarala u pravo vrijeme i na pravom mjestu'' - kaže.

S druge strane, ta energija je imala i svoje granice, o čemu možda najbolje govore upravo njeni Memoari. U njima Jelica opisuje vlastiti život od rođenja do 1909. godine. Ali, kao i svaki drugi, ni njeni memoari nisu samo slika vlastitog života, nego i slika suvremenika te vremena i prostora u kojem je živjela.

''Oni nam pokazuju naličje života ambiciozne i uspješne žene u dominantno muškom svijetu, a krajnji je rezultat štivo koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim, tekst koji je istovremeno i roman što se čita u dahu i Jelicina autobiografija koja svjedoči o osobnim i profesionalnim transformacijama te prvorazredni povijesni izvor o južnoslavenskom društvu na razmeđu XIX i XX stoljeća. Sadržaj Memoara, bez obzira kako ga čitamo, tjera nas da se zapitamo da li je cijena Jelicinog javnog angažmana bila previsoka i da li je Jelica, možda, živjela na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme'' - zaključio je Omerović.