''Ravno malo u dječje srce stalo''
Od malene slikovnice do kulturno-edukativne knjige
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Knjiga ''Ravno malo u dječje srce stalo'', autora vjeroučitelja Božimira Previšića, predstavljena je u nedjelju navečer u dvorani Lovačkog doma u Ravnom.
Bio je to posljednji kulturni događaj u sklopu obilježavanja Dana općine Ravno.
Prema riječima autora, knjiga je nastala iz ideje za malenu slikovnicu, a sada se ona pretvorila u kulturno-edukativnu knjigu za djecu u kojoj su prelijepe priče na 84 ilustrirane stranice.
Moderator programa bila je Ružica Skaramuca, a predstavljači: Pero Petrušić - vjeroučitelj i ravnatelj OŠ Čerin, Šime Zupčić - vjeroučitelj u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Dubrovniku i tajnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije te mr. sc. Pero Pavlović – ravnatelj Doma zdravlja Neum.
Knjiga je izdana u nakladi Općine Ravno, a uz Ernesta Markotu, knjigu su ilustrirali učenici osnovne škole Ravno. Lekturu i korekturu je uradio Igor Beno, dizajn Gojko Jelić, a pogovor Ilija Drmić, Pero Petrušić, Pero Pavlović i Vesna Slobođan.
Predstavljanje je započelo veselom dječjom pjesmom uz pratnju gitare Helene i Magdalene, a završilo igrokazom od pet činova.
Kako je stalo slikopisno Ravno u slikovnu priču?
U nastavku pročitajte pogovor autora knjige Božimira Previšića napisanog 10. veljače 2019. godine:
Dječja knjiga ''Ravno malo, u dječje srce stalo'' uistinu je nastala samopobudno. Kao vjeroučitelj u ravanjskoj školi često sam u dodiru s biblijskim pričama koje djeci prepričavam. Njihova mašta je tako velika, topla i iskrena! Dječje ilustracije na biblijske priče uvijek bi me iznova obradovale. Koliko god tražio maštu i crtež,njima nikada toga dosta. Jednom sam ih malo izazvao govoreći: ''Pa kad ste tako dobri i maštoviti crtači, mogli bismo i mi smisliti i načiniti slikovnicu!'' To je bilo usput rečeno.
Ali hvala Bogu, ova riječ kao sjeme pala je na plodno tlo i niknula je u mašti djece, koja su uvijek iznovice tražila odgovore na pitanje kad ćemo sastaviti slikovnicu. Pokušavao sam se nekoliko puta “izvući“ te sam im govorio da ćemo je uraditi jednoga lijepoga dana. Taj odgovor naišao je na dječji otpor.
Uvidio sam da se moramprihvatiti posla. No plašio sam se. Nije to mali uradak iako sam imao sličnoga iskustva s pripremom knjige, časopisa i molitvenika. Za slikovnicu ovakve tematike treba mnogo truda jer ona sjedinjuje dječju maštu i snove s poviješću, legendama i tradicijom. Kad su ta djeca toliko draga i razigrana, vrijedilo je pokušati.
Ima i drugih mjesta u kojima predajem katolički vjeronauk. Volim raditi s djecom i svugdje me lijepo dočekuju. Ali iskreno, u Ravnom su djeca za mene nešto posebno. Preko njih, takvih kakvi jesu, sve sam više zavolio to mjesto. Često sam znao poluglasno govoriti na odlasku iz Ravnog:Malo mjesto, drago srcu mom. Kadbi se stvorili uvjeti, tu bih želio živjeti i nešto dobro za to mjesto učiniti.
Vjerujte mi i sam naslov knjige za djecu nikao je polagano klijajući kao sjeme u dobroj zemlji. Prvo smo imali jedan naslov pa drugi i ipak, prevladao je bolji, odnosno ovaj konačni pod kojim je i tiskana ova knjiga.“Ravno malo, u dječje srce stalo“ – naslov je koji su osmislili upravo učenici osnovne škole u Ravnom. Nije potrebno navoditi imena učenika i njihova udjela u slikovnoj priči, jer svi smo na svoj način stvarali mozaik slikovnice.
Zapravo, ideja vodilja nas je pokrenula u stvaranju jedne male i lijepe slikovnice za ovo mjesto. Kako je vrijeme odmicalo svi smo bili 'zagrijani' i vrijedni te sam sve više svojim učenicima (osim crteža) zadavao nove zadatke, kao što su; napisane pjesme ili mogućnost odglumiti i tako oživjeti uloge s igrokazom iz same priče.
Napokon, kad se sve kompletiralo, uvidio sam kako ne može to biti slikovnica nego jedna prelijepa knjiga, knjiga za djecu. Žao mi je s jedne strane jer smo uistinu svi željeli'pravu' slikovnicu a opet, žao bi mi bilo i izostaviti ove ostale korisne materijale sa slikovnicom. Zato smo ove sadržaje prilagodili knjizi koja nam donosi i dijelove slikovnice s ilustratorom i dječjim crtežima likova za priču.
Srce, taj najvrijedniji organ i središte hrabrosti, osjećaja i volje, kao motiv prepliće se kroz sva moja dosadašnja ostvarenja. Naime, prva knjiga poezije što smo je objavili, naslovljena je “Stanište srca i sunca“, a i časopis priređen i objavljen s učenicima iz Neuma ima naziv “Srce grada“. U molitveniku je istaknuto Srce koje kuca za sve ljude ovoga svijeta. Ono ranjeno ljudskim slabostima i probodeno zloćom svijeta postalo je otkupiteljsko Srce.
A sada opet u samom nazivu dječje knjige imamo riječ Srce. Dakle, u svim tim knjigama jest srce: ono sa stvarnim i prenesenim značenjima. Možemo reći da su djeca um i srce svakogsela, mjesta, grada. Ona su duša i srce i ove slikovnice, odnosno ove knjige i slikovne priče.
Ništa ovo ne bi uspjelo bez djece koja su imala neopisivu volju i uvijek poticala na stvaranje ove 'slikovnice', što je pokazatelj njihove suživljenosti sa stvarnom slikom svoga brdovitog Ravna i onoga ravnoga Ravna. Naravno, takvu ideju odmah je prihvatio i načelnik općine RavnaAndrija Šimunović te mu na ovome časnom proslovnom mjestu u knjizi zahvaljujem u ime djece Osnovne škole Ravno i u svoje ime.
Također, opet naposezahvaljujem i prof. SmiljaniSkaramuca- ona je potpora i podrška u svim izvanškolskim aktivnostima i narisima kao i u ovoj dječjoj knjizi. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ostvaraju ove uistinu vrijedne slikovne i tekstovne priče koja otkriva i prikazuje malo, ali u svakom pogledu, veliko Ravno!
U ovoj priči ima puno istinite istine. Nekada i nije dobro otkrivati svu istinu. Potrebno je podosta toga ostaviti na razini dječje mašte... Npr., postojao je djed Marko (sad nosi naziv Luka, kako su mu opet djeca prenadjenula ime), koji je čuvao ovce, te kojeg su bili zatvorili. Ova priča, sada u izmijenjenom obličju, razrađena i prilagođena slikovnici odnosno slikovnoj priči u knjizi, nalazi se i u starojinačici u časopisu neumske djece“Srce grda“.
Na početku ideje o 'slikovnici', mnogo toga je temeljeno na toj već objavljenoj priči, koju sam skupa s djecom mijenjao i prilagođavao da bi imala još jači učinak. Ilustrator je oslikao pozadinu a djeca sve likove koji se nalaze u ovoj slikovnoj priči,također i na istomenom igrokazu nalaze se dječji crteži osnovnoškolaca iz Ravnoga.
Zapravo, ova knjiga za djecu: “Ravno malo u dječje srce stalo“',sastoji se od osam poglavlja: Prvo poglavlje jeste - Proslov, u drugome - Slikovna priča, treće poglavlje - Pošta iz Vjetrenice za ravanjske školarce, četvrto poglavlje -Igrokaz, peto poglavlje -Dječje pjesme, šesto poglavlje - Pogovori, sedmo poglavlje - Pitopitalica i pod osmom poglavlju nalazi se - Krataki fotografski sažetak kroza šk. 2018./2019. god. izvannastavnih događanja u školi u Ravnome.
Dječju knjigu posvećujem svojemu ocu, Nedjeljku, jer dok se ona pripremala za tisak, u međuvremenu obilježena je njegova deseta obljetnica smrti - 27. ožujka, ove god. Radeći na ovoj slikovnici a kasnije na dječjoj knjizi, stalno su mi se vraćali prizori i misli djetinjstva s ocem. Također, posvećujem je i onoj dječici koji vole svoje roditelje, djed/ovinu i mjesto Ravno.
U ovu slikovnu priču kao i u čitavu dječju knjigu uloženo je mnogo truda i dječje ljubavi te će, u što sam duboko uvjeren, kako zbog toga, tako i zbog same poruke, biti prihvaćena, cijenjena, zavoljena u ovome čarobnom mjestu i u svim okružnim selima do Mora u Neumu i Neuma kod Mora, do Grada pokraj Mora i Mora u Dubrovniku, kao i cijelome Zahumlju i u cijelome Zagrebu i još drugdje gdje god da jesu Ravnjani i njihovi sinovi i kćeri, te sinovi njihovih sinova i kćeri njihovih kćeriju.
Svima njima i mnogima drugima nudimo ovu slikovnu priču, igrokaz, dječje pjesme o selu Ravnu koje na brdu bdije čuvajući uspomene na slavne dane i teške naše rane. Ljubav prema mjestu što tka prošlost u predivne sagove i veze nove zastave života i slobode ne može se skriti i zatomiti, a bio bi i grijeh da se to učini, jer Ravno je otvoreno svakome svome i svakome drugome, ono je za sebe i za druge ishodište istine o tlu, vjeri, životu i smrti. Zato kaže G. Herbert: Ljubav... se ne može skriti.A i zašto bi se skrivala!? I mi se nadamo da će poruka slikovne priče o Ivanu, o ljubavi prema Graduljubavi i ljubavi prema djeci i radu, zaista ostati vez koji će nas sve više spajati kao i stanovnike Ravna gdje god da jesu.
U tom pogledu, od pomoći svima nam bio Majčinski zagrljaj Blažene Djevice Marijekome je ovo mjesto i posvećeno (Mala Gospa).- Na svemu, hvala Draga Majčice, za naš mali zanos, za susrete s ovom ravanjskom djecom, za ovaj znoj žuljeva i žrtve što su tkala slova i slike u prijelijepu dječju knjigu i priču.
