Rođendan pisca, jedinog kojem je Andrić pisao predgovor

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zulfikar Zuko Džumhur rođen je na današnji dan, 24. rujna, 1920. godine u Konjicu. Bio je dijete službenika i više puta se selio, pa nije bilo čudno što je svoje školovanje nastavio van granica Bosne i Hercegovine.

Po završetku srednje škole, počeo je studirati pravo, ali je od njega odustao i nastavio studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, gdje je u konačnici završio u klasi Petra Dobrovića, poznatog srpskog slikara i političara.

Džumhur je imao mnogo talenata i bio je jako obrazovan. Zbog svojih talenata radio je kao slikar, likovni kritičar, pisac, kostimograf, televizijski i filmski scenarist. Mnogo je putovao i posjećivao razne zemlje.

Objavio je: "Nekrolog jednoj čaršiji" (1958), "Pisma iz Azije" (1974), "Hodoljublja" (1982) i "Putovanje bijelom lađom" (1982). Pisao je i razne putopise, kao što su "Pisma iz Afrike i Europe" i "Stogodišnje priče", tiskane 1978. godine u Politici te dopunjene s drugim tekstovima. Objavio je i novinske tekstove, pod naslovom "Adakale".

Zanimljivo je napomenuti da je Zuko bio jedini pisac kojemu je nobelovac Ivo Andrić napisao predgovor u knjizi, i to upravo za "Nekrologa jednoj čaršiji".

Džumhurovi prvi crteži tiskani su 1947. godine u Narodnoj armiji. Od tada je objavio još desetak tisuća karikatura i ilustracija u Ježu, Borbi, Vetrenjači, Politici, Oslobođenju i NIN-u.

Televizijski gledatelji posebno će pamtiti Džumhura po putopisnoj televizijskoj seriji "Hodoljublja", koju je režirao sarajevski televizijski i filmski redatelj Mirza Idrizović. Zuko je u istoimenoj seriji obilazio svijet i opisivao mjesta koja je posjećivao. Dio serije snimljen je u Bosni i Hercegovini, a dio u inostranstvu. Stvarao je iluziju kako je on domaćin na koje god mjesto došao, s tolikom je strašću i ljubavlju volio putovati i opisivati mjesta u kojima bi boravio.

Džumhur je preminuo u Herceg-novom 1989. godine. Sahranjen je u Konjicu, navodi se na stranici MojaLektira.

Novinar Danilo Vujadinović piše kako je „Nekrolog jednoj čaršiji“, koji je 1958. izdala sarajevska „Svjetlost”, do danas ostala najslavnija Džumhurova knjiga za koju književnik Miljenko Jergović kaže da nije samo putopis, već i „zakašnjeli oproštaj s imperijem koja je četiri stoljeća vladala Bosnom i Hercegovinom i koja je iza sebe ostavila brojne tragove na toj zemlji i na ljudima, te sa onom drugom carevinom, koja je vladala deset puta kraće, ali su njezini tragovi svježiji”.

„Za vrijeme u kojem je napisan, taj je bosanski i maloazijski putni amarkord morao djelovati prilično reakcionarno, ako ga je itko ozbiljno pročitao, i ako su ga, uopće, i bili u stanju čitati mimo predrasude o vicmaheru Zuki i njegovom lakom bivanju u našoj samoupravnoj zajednici”, kaže Jergović.