Rođendan tragičnog hrvatskog Andersena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 18. travnja 1874. godine, u Ogulinu je rođena hrvatska književnica i spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić.

Bila je unuka bana Ivana Mažuranića, nezaobilazna književnica za djecu, a mnogi je nazivaju i hrvatskim Andersenom ili hrvatskim Tolkienom.

Prevođena na brojne svjetske jezike i stoji uz bok najvažnijim autorima svjetske dječje književnosti svoga vremena.

Dvaput je bila nominirana za Nobela za književnost.

Pohađala je samo dva razreda javne škole a potom se nastavila školovati kod kuće. Govorila je nekoliko jezika.

Veći dio života provela je u Zagrebu i Karlovcu, a nakon što se udala za Vatroslava Brlića, preselila se u Slavonski Brod. Odgojila je petero djece. Udajom za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića njen život postaje, kako u autobiografiji svjedoči, bogat koloplet majčinskih, obiteljskih, umjetničkih i društvenih uloga.

Prvi roman ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića', objavljen je 1913. godine. Književni vrhunac doživjela je u zbirci ‘Priče iz davnina' objavljenoj 1916. godine. U zbirci od osam bajki likovi su preuzeti iz slavenske mitologije kojima je autorica dala određene osobine. Likovi kao što su Stribor, Tintilinić, Potjeh, Regoč, Kosjenka i Palunka, prikaz su ljudskih moralnih osobina i osjećaja.

U vrijeme posljednjih godina života, njena djeca su za nju donijela odluku koja je, nažalost, dovela do pogubnog završetka. U još jednom naletu njezine depresije, nakon savjetovanja s liječnikom, djeca odlučuju da će književnica živjeti u svom domu u Slavonskom Brodu, sama, uz plaćenu njegovateljicu. Udaljena od onih koje voli, držala je tu odluku pogrešnom i patila je u samoći. Hospitalizirana, počinila je samoubojstvo u zagrebačkoj bolnici Srebrnjak u rujnu 1938.