Tako je pisao Čarls Simić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čarls Simić (Charles Simic) nekoliko je godina spadao među favorite za Nobelovu nagradu za književnost. Međutim, nakon što je 2020. godine najcjenjeniju književnu nagradu dobila Louise Gluck, američka pjesnikinja mađarsko-židovskog porijekla, bilo je manje vjerojtno da će se uskoro među laureatima naći još jedan američki pjesnik.

Charles Simic, američki pjesnik srpsko-jugoslavenskog porijekla, osvojio je za života praktično sve vrijedne književne nagrade, a Nobelov komitet ga je ipak zaobišao.

U svojoj knjizi "Čudovište voli svoj lavirint" pjesnik bilježi: 'Biti bilingvalan znači razumjeti da ime i imenovani predmet nisu suštinski povezani. Stoga je moguće da ćete se zateći u mračnom jezičkom procjepu. Tako se ja sada osjećam kada progovorim srpski, koji više ne govorim tečno. Stalno iščekujem riječ koja je, čini mi se tu, navrh jezika, znajući da je jednom tu bila, ali, umjesto toga, nailazim na rupu i muk'.

Mnogi će se sa Simićevom poezijom susresti tek nakon vijesti o njegovoj smrti. Donosimo nekoliko pjesama ovog sjajnog pjesnika:

Igla

Kad god se neka izgubi igla
Ona načini savršen krug.
Njeno sićušno uho još sićušnije postane
Tako da se tišina udene u njega.

Šibica zbog nje upaljena umire
U omci od dima. Svaka nit na svetu
Pocrni. Svinuta leđa moje majke
Sada su drevni kamen.

Sada ispod svega što je
Meko, nežno i podatno
Njezin oštar mali jezik bdi.

Pripazi,
Ili ćeš zbog nje
Zavikati u snu. 

Odsudni čas

Kao što je mrav bespomoćan
Protiv podignute čizme,
I ostaje mu tek čas
Za dve-tri jasne misli.
Crna čizma tako izglačana
Da on vidi sebe
U odrazu, izobličenog,
Možda uveličanog
Poput mrava monstruma
Koji drmusa udovima
Preteći?

Čizma možebiti okleva,
Snebiva se, sluti zlo,
Skuplja paučinu,
Rosu?
Da, i očigledno ne. 

Jackstraws

Moja senka i tvoja senka na zidu
Zatečene s rukama u vazduhu
Kao da prikazuju uzbunu,
Sada kada čak i šapat, dah samo
Može da uznemiri preostale slamke
Koje odolevaju na stolu.

U žutom krugu svetlosti lampe,
Ovih nekoliko krovnih greda i stubova
Nečega što je moglo biti raskošna palata.
Princ gricka svoje dugačke nokte.
Princeza spušta zelene kapke.
Oboje puno puše,
Nikada ne ležu pre zore.