Tko je vaša genijalna prijateljica?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna je od najčitanijih književnica diljem svijeta. Časopis Time ju je proglasio jednom od najutjecajnijih osoba 2016. godine, a redovito se spominje i kao buduća dobitnica Nobelove nagrade. Njezin pravi identitet je nepoznat, a strastvenu čitateljsku publiku na, čini se, svim kontinentima, to i ne zanima. Knjige su joj prevedene na više od 40 svjetskih jezika. Vodeći svjetski kritičari i teoretičari književnosti smatraju je jednim od najvažnijih imena suvremene svjetske književnosti. Da, riječ je o Eleni Ferrante.

Upoznali smo je kroz tetralogiju “Genijalna prijateljica“, a potom su, na našim jezicima, prevođeni i njeni drugi romani: Mučna ljubav, Dani zaborava i Mračna kći koju je nedavno u BiH objavio sarajevski Buybook u prijevodu Jovane Šego. U kinima diljem svijeta ovih mjeseci se prikazuje film snimljen prema romanu 'Mračna kći', u režiji Maggie Gyllenhaal, a glavnu ulogu, sredovječnu ženu Ledu igra oskarovka Olivia Colman.

Marija Ratković, beogradska književnica, Kristina Ljevak, sarajevska urednica i novinarka, te Helena Smolčić, voditeljica knjižare Fraktura iz Zagreba, u razgovoru za Bljesak.info govore o književnosti Elene Ferrante i zašto ih tako strastveno privlači.

Ratković ističe kako je od početka imala vrlo strastven odnos prema književnosti Elene Ferrante.

Transgeneracijska aktualnost

“Sećam se da sam prvu knjigu napuljske tetralogije počela da čitam i odmah sam je bacila, smetalo mi je mnogo toga - rekla bih da sam imala dijalog s književnicom, zamerala sam joj nedostatak seksa u adolescentskim godinama njenih junakinja. Tek kasnije sam shvatila koliko je važno vreme u kojem se dešava radnja, to je bilo kao da zameram svojoj baki što nije dovoljno govorila o seksu ili seksualnom buđenju“, izjavila je Ratković za Bljesak.info.

Potom je, dodaje, shvatila, koliko je važno to što je Ferrante tako dosljedno opisala razdoblje i u isto vrijeme tako bajno komunicirala s njezinom generacijom da joj je zamjerala ono što i svojim vršnjakinjama.

“I upravo ta transgeneracijska aktuelnost možda je najvažniji domet književnosti Elene Ferante - komunicira sa ženama nekoliko generacija. Piše o kompleksnim životnim temama i posebno o ženskom iskustvu života u generacijama od pre II svetskog rata do danas na veoma razumljiv i blizak način, što verujem da obezbeđuje širok krug publike. Njena književnost je podjednako intrigantna akademskoj zajednici i običnoj ženi - odlična formula za bestseler“, kazala je Ratković.

Publika diljem svijeta: Od sveučilišnih profesorica do domaćica

Kristina Ljevak, sarajevska urednica i novinarka, ističe kako Ferrante, uz vrhunsko pripovjedačko umijeće, na majstorski način obrađuje teme feminizma i patrijarhata, prekarnog rada i izrabljivanja, nasilja, ljubavi i strasti, ali i toga koliko nas porodica porijekla i porijeklo određuju.

“Način na koji je ispisala svoj Napulj i način na koji sam ga zahvaljujući njoj vizuelizirala oslobodila me je želje da kasnije pogledam seriju. Nisam željela da išta izmijeni svijet koji sam zamislila zahvaljujući genijalnoj pripovjedačici“, izjavila je Ljevak za Bljesak.info.

Kompleksnost odnosa u velikom prijateljstvu, dodaje Ljevak, između Elene i Lile je svakako nešto što daje poseban ton zavodljivosti koju sam spominjala, ali i podsjeća nas na važnost našeg okruženju te činjenicu koliko je na kraju Elena bila dobra između ostalog i zbog toga što je Lila uvijek bila bolja.

“Lila nije imala mogućnosti da iskoristi vlastite potencijale i Elena Ferrante nas uči i o tome koliko je pogrešno kada dozvolimo da se život ispriječi ispred naših objektivnih mogućnosti, ali i podsjeća na to koliko je od iznimne važnosti postojanje podrške, jer ko zna šta bi sa Elenom bilo da njena učiteljica nije prepoznala djevojčicine talente“, smatra Ljevak.

Helena Smolčić, južnoslavistica, judaistica i voditeljica knjižare Fraktura u Zagrebu, ističe da Ferrante voli zbog njene nepretenciozne psihologizacije likova što su čitatelji diljem svijeta prepoznali.

“Zbog tog se, vjerojatno, ljudi tako lako povezuju i rezoniraju sa šarenom paletom likova koji se protežu u njenim romanima. Njeni opisi Napulja u tetralogiji su toliko živi da sam imala osjećaj da sam u tom Napulju već živjela, a zapravo ga nikad nisam posjetila“, rekla je Smolčić za Bljesak.info.

Likovi i sudbine s kojima se lako možemo poistovjetiti

Publika diljem svijeta, dodaje Smolčić, osobito čitateljice vole njenu literaturu zbog snažnih ženskih likova s kojima se možemo poistovjetiti jer progovara iz ženske nutrine.

Ljevak dodaje kako upravo odgađa početak čitanja knjige 'Mračna kći' jer zna da će joj biti žao kad dođe do kraja, pa, kako kaže, što duže, koliko je strpljenje posluži, prolongira rastanak.

“Spadam u red njenih najvećih obožavateljica i posebno Napuljske tetralogije, a sreća je pa sporo reagiram na globalne i domaće hitove, pa sam roman 'Moja genijalna prijateljica, pročitala tek kada su i ostala tri bila kod nas prevedena. Da je bilo drugačije, vjerojatno bih morala upisati ubrzani tečaj talijanskog“, dodaje Ljevak.

Ljudima koji su joj, nastavlja Ljevak, bliski po čitateljskom senzibilitetu, a sreli su se s Ferrante nakon nje, savjetovala je da ne počinju s čitanjem, ako nemaju na raspolaganju nekoliko slobodnih dana.

“Zbog 'samozaposlenosti' imala tu privilegiju da ne prestajem čitati do kraja četvrte knjige, osim kada bih povremeno morala spavati“, izjavila je.

Emocionalno iskustvo koje nas mijenja

Smolčić ističe kako je čitanje njenih romana za nju bilo veliko emocionalno iskustvo iz kojeg je naučila puno o samoj sebi, a osobito zahvaljujući tetralogiji.

“Iako su Lenu i Lila dijametralno suprotne, našla sam dijelove sebe kroz različite periode njihovog odrastanja. Snaga Elene Ferrante u tome leži. U njenom literarnom radu jednako mogu uživati žene diljem svijeta jer će svaka od njih, barem u jednom romanu, pronaći dio sebe. A to je smisao dobre književnosti: da nakon pročitanog ne ostanemo isti“, rekla je Smolčić.

Ljevak, dodaje, kako nas čitanje Elene Ferrante vraća važnosti ženskog iskustva među kojem je žensko prijateljstvo jedna od najznačajnijih komponenti našeg postojanja.

Zaboravljena zavodljivost u pisanju

“Usprkos važnosti temama kojima se Elena Ferrante bavi u ove četiri knjige, i kojima sam i sama posvećena, meni je u prvom redu važna njena sposobnost pričanja priče i pomalo zaboravljena zavodljivost u pisanju. Čitanje Elene Ferrante nas vraća važnosti ženskog iskustva među kojem je žensko prijateljstvo jedna od najznačajnijih komponenti našeg postojanja“, rekla je Ljevak.

Ratković dodaje kako je u  romanima Elene Ferante moguće je naći pregršt mudrosti i poruka, ali oni ne postoje zbog prijenosa poruke - već kao autentične ženske pripovijesti.

“Upravo da posvedoče o spektru različitih ženskih iskustava, mišljenja, likova, da nekako pokušamo da uvažimo da je iskustvo ženskosti bujno da ne može samo jedan lik ili jedna autorka da zastupa sve žene. Stalno moramo da se podsećamo naših različitosti i mislim da nam Ferante u tome pomaže“, dodaje Ratković.

Nijedna bol koju osjećamo nije fatalna

Kroz njene romane, smatra, možemo da trasirati osnovne točke ženske borbe za ravnopravnosti, ali i naučiti da je to jedna nelinearna putanja: puna skretanja, poraza i stranputica, oduzimanja jednom stečenih prava, smjena razočarenja i uspjeha i u konačnici - pomaže nam da osvjestimo da nismo same i da nijedan bol koji osjećamo nije fatalan.

“U neku ruku, mogu da kažem da su njeni romani utešni i saosećajni jer smo prečesto prestroge prema sebi i ženama oko sebe“, rekla je Ratković.