Traže se pjesnici u Širokom Brijegu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ogranak Matice hrvatske Široki Brijeg utemeljio je nagradu Tomica Penavić  - Moja prva knjiga kojom se nastoji potaknuti stvaralaštvo književnih stvaratelja objavom prve zbirke pjesama.

Ove se godine na natječaj mogu prijaviti svi pjesnici koji imaju prebivalište u Širokom Brijegu i koji do sada nemaju objavljenu zbirku poezije.

Na natječaj treba poslati cjeloviti rukopis pjesničke zbirke.

O dodjeli nagrade odlučuje Prosudbeni odbor kojeg imenuje organizator.

Rezultati natječaja bit će objavljeni do 1. studenog 2020.

Nagrađena knjiga pjesama izaći će iz tiska početkom prosinca 2020. godine.

Izbor iz radova drugonagrađenih i trećenagrađenih autora bit će objavljen u časopisu Ogranka “Vitko”. Rok za predaju rukopisa je 30. rujan 2020.

Tomica Penavić rođen je u Pribinovićima kod Širokog Brijega 17. siječnja 1921. Odrastao je u siromašnoj i težačkoj  obitelji. Sa sedam godina ostaje bez oca, a ubrzo mu je umrla i majka. U lipnju 1940. maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Kao najbolji maturant prigodom maturalne svečanosti za nagradu je sjedio s profesorskim zborom.

U ožujku 1941. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu. U biografijama se navodi da je za vrijeme NDH-a bio državni dužnosnik, ujedno studirajući. U svibnju 1945. kao braća mu Mate i Mirko, povlači se prema Austriji, do Bleiburga. Od tada se za njega i Matu ne zna, dok je Mirko preživio.

Nalazimo ga kao pjesnika od 1939. u „Luči“, a tijekom rata objavljivao je u „Hrvatskoj mladosti“, „Hrvatskom narodu“, „Hrvatskom selu“, „Hrvatskom krugovalu“, „Plugu“ i drugdje. Osim pjesama, javlja se prikazima i ocjenama novih knjiga.  Pjesme napisane od 1939. do 1941. objavio je 1942. u knjizi „Na stazama života“, čiji je pretisak objavljen 1996. Zbirka ima dva ciklusa „Svitanja“ i „Šapat noći“, većinom u stihu, s nekoliko tekstova poetske proze. Pjeva o zavičaju („Široki Brijeg“, „Lištici“), težačkom životu („Pjesma hercegovačkih seljaka“,  „Mom ocu“); ljubavi („Čežnja i slutnje u jesen“,  „Njoj“…), domovini („Umrimo za domovinu“, „Željo moja“, „Pođimo dovečer…“), o sebi („Nemirna večer“, „Osjećam“, „Ja…“). Posljednjom pjesmom kao da, poput Klarića ili Kovačića, sluti nesretnu sudbinu.

Širokoga je motivskog djapazona. Osim eksplicitno religioznih pjesama, u više njih isprepleo je religiozne motive sa zavičajno-socijalnim, domovinskim ili ljubavnim.

„Pošao je pjesničkom stazom zaoravši pravu brazdu. Vrijeme je pred njim…“, napisao je u povodu prve i jedine mu zbirke fra Radoslav Glavaš. Nažalost, vrijeme nije bilo pred njim, ali je ostala iskrena i topla pjesnička riječ života, vjere i domoljublja.

Širokobrieškim pjesnicima želimo dobar početak, ali da njihovo stvaranje potraje puno dulje nego stvaranje prerano umrlog Tomice Penavića, priopćio je širokobriješki ogranak matice hrvatske.