Tri desetljeća od fetve: Rushdie još uvijek prkosan
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nakon desetljeća provedenih u sjenci smrtne kazne koju je protiv njega izrekao ajatolah Ruhulah Homeini, Salman Rushdie je još uvijek prilično prkosan, piše AFP.
''Ne želim živjeti skrivećke'', kazao je on ovoj agenciji tijekom posjete Parizu.
Život romanopisaca zauvijek se promijenio 14. veljače 1989. godine kada je vjerski lider Irana naredio smaknuće Rushdiea nakon što je njegov roman "Sotanski stihovi" proglašen blasfmeničnim.
Godinu za godinom Teheran je obnavljao fetvu.
Pisac porijeklom iz Pakistana je proveo 13 godina živeći pod lažnim imenom i stalnom policijskom zaštitom.
''Imao sam 41 godinu tada, sada imam 71. Stvari su sada u redu'', kazao je on u rujnu, prenosi Oslobođenje.
''Mi živimo u svijetu gdje se teme mijenjaju vrlo brzo. Ovo je veoma stara tema. Sada postoje mnoge druge stvari kojih se treba plašiti - i drugih ljudi spremnih na ubopjstvo'', dodao je žalostivo.
Rushdie je prestao koristiti lažno ime u mjesecima nakon 11. rujna 2001, tri godine nakon što je Teheran priopćio da je prijetnja po njema "okončana".
"Sotanski stihovi" su bili Rushdieva peta knjiga, nedavno je napisao 18. Naslovljena "Zlatna kuća", ona se bavi čovjekom iz Mumbaija koji poput autora mora sebe iznova ostvariti u New Yorku kako bi se otresao prošlosti.
Mračne godine nemira, bombaških prijetnji, ubojstava jednog od prevoditelja knjige, pucanje i zbadanje dvoje drugih sada "se čini kao davna prošlost", kazao je Rushide.
Rushiev prijatelj, britanski pisac pakistanskih korijena Hanif Kureishi, smatra da nitko "ne bi imao petlje da danas napiše "Sotanske stihove", a pogotovo da ih objavi".
Čak i Kureishi, pisac proslavljenog romana "Crni album" o mladim britanskim muslimanima koji se radikaliziraju, priznaje da nije očekivao da će roman tada izazvati tolike kontroverze.
''Nisam primijetio ništa u njoj što bi moglo probuditi fundamentaliste. Vidio sam je kao knjigu o psihozama, o novinama i promjenama.''
Upitan da li bi ponovo napisao ovu knjigu, Rushdie je kazao:
''Uzimam poziciju Edith Piaf: Je ne regrette rien (Ne žalim ni za čim)''.