U Mostar dolazi "Čovjek sa dva srca"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nemali je broj Mostaraca koji su ratnih 90-ih, 'zaustavljeni u koraku i snu', morali napustiti svoj grad, spašavajući živu glavu, ali misleći pritom da je to samo privremeno.

Vrijeme je pokazalo da se većina skrasila u uređenom dijelu Europe, Americi ili Australiji i vremenom ništa osim srca nije govorilo u prilog povratku.

Jedan od takvih je i Miodrag Kandić, miroljubivi i pažljivi građanin, čovjek koji u tom trenutku nije imao puno izbora.

Živeći i radeći godinama u Oslu, Kandić se nastavio baviti onim što je započeo u Mostaru - glazbom i poezijom.

Iako nikad nije gubio nadu, vremenom je bivalo sve manje smisla i izgleda da se uključi na književnu scenu u domovini, ali zahvaljujući svome pozitivnom duhu i brižljivo njegovanim prijateljstvima, dočekao je svoju prvu knjigu poezije, naslovljenu "Čovjek sa dva srca".

Knjigu je objavila sarajevska Dobra knjiga, a prvo predstavljanje bit će u Ćorovića kući, u petak, 16. srpnja. Domaćin je SPKD "Prosvjeta".

RIJEKA

Razvukla glas daljinom
Trajanje je umara

Nikom u oči ne gleda
Sama sebi glad u pogledu

Danas kotrlja pod nogama
Sutra je za rep grize

Ekskluzivno za Bljesak.info govori autor knjige "Čovjek sa dva srca", pjesnik Miodrag Kandić.

Bljesak.info: Čini mi se da je malo potrajalo od trenutka kad je napisana prva pjesma pa do objavljivanja prve knjige… Koliko već traje to drugovanje s poezijom?

Kandić: Da, izgleda se da je potrajalo “malo” duže nego što je uobičajeno. Splet raznih životnih okolnosti i okupiranost drugim interesnim sferama doprinijeli su mojoj odsutnosti sa poetske scene. Inače poezija je uvijek bila dio mog bića, a to potvrđuje i trenutni osjećaj nakon objavljivanja ove zbirke. Čini mi se kao da sam konstantno pisao i bio tu negdje među ostalim pjesnicima.

Bljesak.info: Naslov knjige je „Čovjek s dva srca“... kuda nas naslov vodi?

Kandić: Naslov knjige je sasvim slučajno došao na kraju i poklapa se sa stihom u posljednjoj pjesmi. On je u stvari simbioza onog pjesnika od prije četiri desetljeća i novonastalih traganja za onim izgubljenim. Sve gledano iz jedne nove i komotnije perspektive, ali sudbonosno neodvojivo od primarnog hercegovačkog ozračja.

Bljesak.info: Život u Norveškoj u odnosu na život u Mostaru zasigurno je nešto posve drukčije. Koje od dva srca je sada dominantno?

Kandić: Mislim da na to pitanje nije nimalo lako dati pravi odgovor. Ma koliko čovjek htio biti pragmatičan, postoji uvijek bojazan da se ono “drugo srce” ne povrijedi. Već pola života živim odvojen od matice, a druga domovina nudi onu sigurnost i blagostanje, tako da je bar jedno srce uvijek zadovoljno.

PRVA LJUBAV

Kroz tvoje
neoprezno jutro
projaše konjanik
orošen maglom
Dvije vode
se sustignu
naprave deltu
na prilazu
usplahirenog srca
Iz tvoga grla
zapjeva drvo jabuke
čisto i nježno
kao netaknuto
proljeće

Bljesak.info: Poezija pa muzika, muzika pa opet poezija… Što je to u umjetnosti što nas održava na životu i kad je najteže?

Kandić: Uvijek sam u poeziji tražio muziku i u muzici poeziju. Primijetio sam da slušajući određenu muziku otkrivam neke najtananije osjećaje koje bih teško probudio i pretočio u rijeci bez muzičkog stimulansa.

U jednom od najtežih perioda u mom životu, dok sam sjedio sam i izgubljen na periferiji svijeta, komponiranje muzičkih sekvenci mi je davalo snagu da istrajem. Umjetnost generalno, a posebno poezija i muzika, ima u sebi nešto božansko i univerzalno sto krijepi dušu u teškim situacijama.

Bljesak.info: Za kraj još samo o predstavljačima knjige i samom programu u Ćorovića kući u Mostaru?

Kandić: Promocija je zamišljena kao ambijentalno poetsko veče. Zasigurno nešto novo i drugačije zahvaljujući inventivnosti našeg kompozitora Mire Pandura.

O knjizi će u ime izdavača govoriti Izedin Šikalo, kao i naši eminentni pjesnici Munib Delalić i Hadžem Hajdarević, koji su ujedno i recenzenti knjige. Stihove ce govoriti glumci Narodnog pozorišta Mostar, Emir Spahić i Fatima Kajtaz. Večer će voditi mostarski književnik Miljenko Buhač.

FONTANA SREĆE

Slučajno sam se rodio
I postao svjedok
Najljepše čarolije
Kojom su me stvoritelji
Blagoslovili

A mogao sam biti riba
U srebrnim brzacima
Jelen kapitalac dok se
Oslikava u velikom
Mjesečevom krugu
Lovorov list što treperi
Na balkonima juga

Ili

Rimska fontana
U koju zaljubljeni
Kad zažmure
Bacaju novčiće
I raduju se
Nekom čudu