Umro Džemaludin Alić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Istaknuti bosanskohercegovački književnik Džemaludin Alić umro je jučer u njemačkom gradu Saarbrückenu u 71. godini.

Alić je rođen u zeničkom naselju Tetovo, osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij južnoslavenskih književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Na književnoj sceni bio je prisutan pet desetljeća, pisao je kritike, romane, priče, poeziju, eseje, a bio je urednik u izdavačkoj djelatnosti "Oslobođenja". Objavio je devet poetskih zbirki, pet romana, jednu zbirku priča, zbirku kritika, polemika i eseja.

Uređivao je sarajevski list Naši dani, bio dopisnik Oslobođenja u Zagrebu, urednik Radio Sarajeva, urednik u izdavačkoj kući Oslobođenje. Od kraja 1993. živi u Njemačkoj. Objavio zbirke pjesama Tamni kristal (1969), Razbijanje površine (1969), Pjev sve tišeg srca (1971), Sezona lova (1974), Put u iskon (1979), Vukovo pleme (1993) i dr.; romane I smrt će proći (1978), Trošenje grijeha (1980), Kukci (1988), Demijurg (1989), Pataren (2001). Piše i pripovijesti (Zamka za Ishaka Ledinu, 1982), eseje i kritike (Komadanje Orfeja, 1986). Objavio je i historiografsko djelo Devetnaest stoljeća Bosne (1998).

Autor je knjige "Devetnaest stoljeća Bosne" s izuzetno vrijednim podacima o kulturnoj i historijskoj kronologiji Bosne i Hercegovine, a priredio je i "Antologiju bosanskohercegovačke pripovijetke 20. vijeka".

Dobitnik je više vrijednih nagrada, a za poetsku zbirku "Tamni kristal" dobio je 1969. godine u Zagrebu nagradu "Fonda Antun Branko Šimić".

Početkom ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, odlazi u Split, a odatle godinu dana kasnije u Njemačku, gdje je živio i djelovao kao slobodni umjetnik.

Dženaza Džemaludinu Aliću bit će klanjana u četvrtak, 7. rujna u 16.45 sati na zeničkom mjesnom mezarju Tetovo.