Uzunović za Bljesak.info: 11 ministarstava za kulturu, a najmanje objavljenih naslova u Europi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Damir Uzunović, direktor je sarajevske nakladničke kuće Buybook, jedne od njih nekoliko ozbiljnih u BiH. Buybookovi autori suvremeni su domaći bh. pisci čija su djela redovito nagrađivana na relevantnim književnim festivalima i natječaja. Buybook također, u gotovo realnom vremenu, prevodi i suvemene strane pisce, pa tako bh. čitateljska publika ima priliku čitati Nobelovce, Bookerovce i dobitnike Pullitzera.

U razgovoru za Bljesak.info, Uzunović govori o petom Bookstanu, jednom od rijetkih književnih festivala u BiH, radu nakladnićke kuće za vrijeme pandemije, čitateljskoj publici u našoj zemlji i stanju u kulturnim industrijama.

Bljesak.info: Kako je protekao peti Bookstan s obzirom na ‘novo normalno’ i situaciju s pandemijom?

UZUNOVIĆ: Bitna stvar koju sam naučio je da ne treba ništa otkazivati. U epidemiji ne postoji neki datum koji je bolji od drugog, mi smo Bookstan pomjerili iz njegovog ustaljenog termina – početkom jula na kraj oktobra, naivno vjerujući da će epidemija ispuhati. Sreća, ima li smo jako lijepo vrijeme, čak smo i najvažniji događaj - predstavljanje knjige: Susan Sontag – život i djelo, uz prisustvo Pulitzerom nagrađenog autora Benjamina Mosera, održali pod vedrim nebom, na stepenicama Narodnog pozorišta. Održano je oko 30 književnih programa u četiri dana, autori su dolazili iz New Yorka, Amsterdama, Beča, Rima, Berlina, Zagreba, Beograda, Podgorice…, svi programi su imali live stream i gledanost je bila između 300 i 2000 pregleda po programu, što je izvanredno. Programe je takodjer pratila vjerna publika, u sali je uvijek bilo popunjeno 60 dozvoljenih mjesta. Slijedeće izdanje Bookstana, kakva god da bude epidemiološka situacija, održat će se u svom poznatom terminu – početkom jula.

Bljesak.info: Koliko je uopće zahtjevno bilo organizirati književni festival s gostujućim autorom u pandemijskim okolnostima? Je li vam to otvorilo neke nove modele, programe, potencijalne sadržaje i platforme?

UZUNOVIĆ: Program petog po redu jubilarnog Bookstana bio je završen doslovno pred sami početak festivala, što je značilo da je bilo puno pomjeranja, ipak ponosni smo što je većina pozvanih autora došla do Sarajeva i da su se programi održali bez otkazivanja, naravno uz unaprijed dogovoren on line nastup, tamo gdje su autori morali ostati kod svojih kuća. Jedna od on line sesija na koju smo jako ponosni i koja se jako dobro uklopila u žive Bookstan nastupe, vodila se iz Amsterdama – razgovor je vodio Chris Keulemans,  a sagovornici su bili Florance Hartman iz Pariza, David Rohde iz New Yorka, Julian Borger iz Washingtona I Peter Mass iz Chicaga – razgovor je vođen na temu Endgame – Završnica , naravno sa osvrtom na 25 proteklih godina.

Bljesak.info: Na ovogodišnjem Bookstanu naglasak je bio na biografiji Susan Sontag. Što smo sve saznali o toj velikoj intelektualki i po čemu nam može biti uzor u ovim olovnim vremenima?

UZUNOVIĆ: Ako postoji dobra vijest, onda otiđi po nju i sam je donesi, jer intelektualci to mora da rade prije svega! Tako bih nekako ukratko opisao nastojanje jedne od najvećih intelektualki svijeta - Susan Sontag, da se nađe na mjestu, među ljudima kojima će dati svoj glas kako bi se njihova tragedija i borba za pravo i istinu čula širom svijeta. To je Susan napravila dolaskom u Sarajevo 1993. godine, u vrijeme opsade grada i postavila pozorišni komad – Čekajući Godoa, pokazujući ljudima u opsađenom gradu da ne može biti uzalud boriti se onim što nas čini civilziranih i slobodnim bićima. Benjamin Moser napisao je od njenog života veliki američki roman koji se čita kao biografija I za taj izvanredni napor dobio ovogodišnjeg Pulitzera.

Bljesak.info: Ove godine nisu održani zagrebački Interliber i beogradski Sajam knjiga. Koliko je pandemija pogodila književnu produkciju u BiH i regiji?

UZUNOVIĆ: Pandemija je desetkovala ionako malu književnu produkciju u BiH. Izdavačka kuća Buybook nije smanjila broj naslova koje objavljuje na godišnjoj bazi, ali je primijetna manja potražnja u knjižarama, jer knjiga nije egzistencijalna potreba. Doduše, uočen je porast on line narudžbi i mislim da tu postoji ogroman neistraženi prostor za promocije, predstavljanja i prodaju novih izdanja. Te drugačije modele prodaje iskoristili su, manje više, svi važni izdavači iz regije, što ih je defintvno održalo u životu, a autorima je dalo mogućnost puno većeg broja pregleda njihovih on line nastupa, nego što je to bilo prije pandemije.

Bljesak.info: Ako je stao svijet, nije stao tekst… Očekujete li nove rukopise inspirirane pandemijom?

UZUNOVIĆ: Naravno, već sada dolazi do hiperprodukcije – uvijek neko nešto bolje vidi od onog drugog dok gledaju istu stvar. Čitam skoro na dnevnoj bazi tekstove, za sada mi se čini da su bolji oni prije pandemije.

Bljesak.info: Tijekom lock-downa književnici su, kao i drugi umjetnici, svoja djela ‘nudili’ besplatno. Navodno je i u BiH povećan interes za čitanjem. Ipak, kako u našoj zemlji stoji književna publika?

UZUNOVIĆ: Ona je takva  i tolika da je neprestano morate uvećavati jer se radi o pisanju i čitanju na malim jezicima kakvi su naši, štokavski jezici. Festivali književnosti su šarmantne smotre važnih knjiga koje autori objave u tekućoj godini; književne festivale sve više posjećuju i oni koji nisu tu zbog lijepe književnosti, ali to je dobar znak da knjige i pisci postaju dio svjetke atrakcije koja sve više privlači ljude različitih zanimanja. 

Bljesak.info: Buybook objavljuje domaće autore... Nezahvalno je bilo koga izdvajati, ali vjerujete li da bh. književnost ima budućnost? Kako stoji na regionalnom, a kako na europskom planu?

UZUNOVIĆ: Buybookovi autori su među najzastupljenijim autorima koji dobijaju regionalne i europske nagrade u posljednjih nekoliko godina; to nam drži  reputaciju I naravno kao izdavačima i urednicima izdavačke kuće Buybook jako nam godi i imponuje; izdvojiću neke od njih: Lana Bastašić, Tanja Stupar, Faruk Šehić, Andrej Nikolaidis, Stefan Bošković, a u ovogodišnjem izboru za nagradu Fric su tri Buybookova autora – Darko Cvijetić, Andrej Nikolaidis, Martina Sopta Mlinarević, prošle godine tu nagradu je dobio naš autor Darko Cvijetić, a prvi Fric je odnio također naš autor – Damir Karakaš.

Bljesak.info: U okviru Bookstana redovito je i radionica književne kritike. Postoji li u BiH književna kritika uopće?

UZUNOVIĆ: Bez književne kritike ne postoji ni recepcija objavljenih književnih djela niti njihova valorizacija, pa se čini da svako može I treba da piše knjige. Kako se iz tv programa izbacuju emisije iz kulture tako se i iz novinskih ili digitalnih medija izbacuje književna kritika. Književnokritički tekstovi trebali bi da se objavljuju u časopisima za književnost i kulturu, međutim takvih časopisa skoro da i nema jer ne postoje ni redakcije ni budžeti. Važnost održavanja književnokritičke radionice u svakom izdanju Bookstana je neprocjenjiva, iz godine u godinu uz festival nagradimo nekoliko najboljih književnih kritičara; njihovi tesktovi objave se u dnevnim novinama i na internet portalima, a neki od njih dobili su stalni angažman u medijima.

Bljesak.info: Koliko su domaći autori vidljivi u medijima i što institucije države BiH i ostalih razina mogu uraditi kako bi se naša književna produkcija promovirala u svijetu?

UZUNOVIĆ: Trebalo bi uraditi isto ono što za svoju književnost čine susjedne zemlje: Hrvatska, Srbija- ukratko uložiti nekoliko miliona eura; najviše je u pomoći domaćoj književnosti i autorima otišla Slovenija sa svojom institucijom JAK - jedne godine pomogli su objavljivanje više od 300 romana domaćih autora što je prosto nezamislivo čak i zbog činjenice da je uopšte u jednoj godini napisano toliko romana. Dodatni problem, možda čak najveći, kod nas je taj što vlasti u BiH još nemaju konsenzus o tome šta bi to trebala i čija bi to trebala biti književnost koja se piše na teritoriju BiH ili čiji su to autori ako su iz BiH, tako da nema niti jedne državne instucije koja se bavi potporom objavljivanja domaćih djela  i stipendiranjem ili honoriranjem njihovih autora.

Bljesak.info: Institucije kulture prve su nastradale, tako to biva kod nas, da kad je kriza prvo ‘srežu’ kulturu. Kako kultura i umjetnost uopće opstaju u BiH kada gotovo svako malo svjedočimo vapajima djelatnika različitih institucija, od Zemaljskog muzeja BiH, Umjetničke galerije, ništa bolje nije ni u kazalištima…

UZUNOVIĆ: Kultura i kulturni radnici su nepotreban budžetski teret, onako kako se sa koša balona bacaju vrećica s pijeskom, da bi se taj balon podigao na višu razinu, tako se odbacuje i kultura. Eto takva su naša društva, sve siromašnija, sve nepismenija – šareni balon oslobođen utega; kultura se doživljava kao djelatnost onih koji su zbog nečega neprestano hendikepirani.

Bljesak.info: Koliko vam je svaka nova objavljena knjiga hazarderski pothvat?

UZUNOVIĆ: Nije svaka knjiga hazarderski pothvat, od takvih knjiga živimo - izdavaštvo u svijetu nije propalo niti će; hazard je tamo gdje po svim pravilima i normama mora da uslijedi državna potpora, a ona izostane; to su redovno knjige domaćih autora, knjige koje tretiraju književnost, nauku, obrazovanje, kulturnu baštinu. U svakoj zemlji na svijetu za takve poslove postoje ministarstva. Mi ih imamo jedanaest - na federalnoj i kantonalnim ravnima, a Bosna i  Hrecegovina je zemlja sa najmanje objavljenih naslova, od regije do Evrope.