60-ogodišnjak kojeg se država odrekla '95.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ivo Andrić, naš jedini književni nobelovac, 'zavještao je' Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti originalni rukopis romana “Na Drini ćuprija“, osobno prisustvovao prvoj izložbi i Muzeju darovao pero kojim je napisao kanonski roman. Meša Selimović je pisao preporuku u logističkoj kampanji koja se u Jugoslaviji vodila s ciljem da se ovakav muzej osnuje baš u Sarajevu. Danas, 60 godina nakon što je osnovan, MKPU preživljava, a njegovi djelatnici već mjesecima nisu dobili plaće.

“Imamo muzej“

Šejla Šehabović, ravnateljica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, izjavila je za Bljesak.info kako je ovaj veliki jubilej proslavljen izložbom “Imamo Muzej“ više kustosice Đane Kukić na kojoj je pokazan dio muzejskog arhiva, od osnutka do danas.

“Jako je posjećena, što nas raduje, osobito u pandemijskim okolnostima. Do kraja godine ćemo promovirati i još jedno vrijedno novo izdanje – monografiju 'Scenografija:prostor za snove' koju je Muzeju poklonio tim predvođen našom suradnicom Marijelom Margaretom Hašimbegović“, istaknula je Šehabović i dodala kako ovom knjigom i izložbom “Scenografija kroz vrijeme“ muzejske savjetnice Amine Abdićević slave 60 godina Muzeja i 100 godina Narodnog pozorišta Sarajevo.

Obnovu depoa financiraju stranci

Osim proslave 60. godišnjice osnutka, u tijeku je i obnavljanje depoa Muzeja, projekt koji se financira uz pomoć Međunarodnog fonda za pomoć organizacijama u kulturi i obrazovanju Njemačkog saveznog ministarstva vanjskih poslova i Goethe Instituta.

“Radi se o višemjesečnom poduhvatu za koji se pripremamo godinama. Pomažu nam volonteri i volonterke i zaista je puno ljubavi uključeno u naš rad. Osjećamo se kao da ponovo imamo priliku krenuti od početka - samo što iza našeg početka stoji i 60 godina rada velikog broja kreativnih, obrazovanih i ljudi koji nikad ne odustaju od svoje misije“, izjavila je Šehabović.

Jedinstvena institucija u ovom dijelu Europe

MKPU jedinstvena je i specijalizirana institucija kakva, dodaje Šehabović, ne postoji u ovom dijelu Europe.

“Kako i sam naziv kaže, sastoji se od književnog i pozorišnog odjeljenja. Preko 20 000 originalnih eksponata iz te dvije oblasti čuvamo i proučavamo. Od toga su dijelovi zbirki posvećenih Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Petru Kočiću, Kalmiju Baruhu, Isaku Samokovliji, Branku Ćopiću, Maku Dizdaru, Ziji Dizdareviću, Hasanu Kikiću, Ivi Andriću i Meši Selimoviću, zajedno sa kratkom historijom institucionalnog teatra u Bosni i Hercegovini izloženi u Stalnoj postavci“, rekla je.

Osim Stalne postavke, ističe, u Galeriji MAK izlažu povremene postavke, organiziramo koncerte, promocije knjiga, književna čitanja i druge događaje za koje koristimo i historijsku baštu muzeja - koji se, pored vrijednih zbirki i izložbi, koristi i prostorom koji je spomenik kulture I kategorije.

Iako je Muzej osmisljen kao centar za akademska istraživanja, a ne izložbeni prostor, u njega sve češće dolaze i turisti.

“Prilagodili smo se povećanom interesovanju stranaca, proizveli smo dvojezični audio-vodič kroz Stalnu postavku i trudimo se koliko finansije dozvoljavaju da publikacije pratimo i na engleskom jeziku“, dodaje.

Bez plaće pola godine

Najveći problem u radu i poslovanju Muzeja je činjenica da se država BiH ove institucije odrekla i to u administrativno-pravnom smislu još 1995. godine.

“Niti jedan nivo vlasti u BiH ne osjeća se odgovornim za nacionalnu baštinu. Održavamo je ličnim entuzijazmom, neprestano se čudeći kako je moguće da niko ko raspolaže novcem poreskih obveznika ne osjeća odgovornost prema najvrjednijim dokazima našeg postojanja“, ističe.

Najbolji i najpoznatiji naši pisci su prvi otvorili  svoje svoje legate, poklanjajući lične arhive muzeju. Naš muzej je dokaz da ne živimo u zemlji nepismene stoke nego u zemlji normalnih, talentiranih pojedinaca i pojedinki, kaže Šejla Šehabović, ravnateljica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Posljednju plaću djelatnici Muzeja dobili su u lipnju ove godine.

“Lako je popraviti finansijski položaj muzeja. Učinili smo da naša institucija bude u najvećoj mogućoj mjeri samoodrživa: neke smo sadržaje komercijalizirali i javljamo se na sve međunarodne konkurse kako bismo u našu zemlju donijeli sredstva za kulturu. Na nadležnima je da mala sredstva koja ulažu u kulturu podijele prema prioritetima. To je lako ako znate šta radite. Voljela bih da nam pokažu da znaju šta rade“, upozorava Šehabović.

U ovoj godini slave rad i izdržljivost i to znaju svi – osim onih koji vladaju ovom zemljom. To je druga, ona ružna, strane ove velike godišnjice.