Znam da će moje vrijeme doći, a to što ću biti pepeo, nije važno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zaklada Virgilije Nevjestić predstavljena je danas u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Utemeljena je koncem prošle godine i to kako bi se zaštitila, očuvala i prezentirala bogata ostavština tog velikog hrvatskog i europskog umjetnika, grafičara, slikara i pjesnika.

Veliki grafičar europskog kalibra

Zakladu su u MSU danas predstavili osnivači, obitelj Nevistić i upraviteljica, Vesna Jurić Bulatović naglasivši kako žele potaknuti otvaranje multimedijskog muzejsko-galerijskog prostora (MMC “Kuća Virgil”) s izmjenjivim postavom njegovih radova, kao i oglednu muzejsku rekonstrukciju pariškog ateljea koji je u cijelosti sačuvan.

Vesna Jurić Bulatović, predsjednica Zaklade Virgilije Nevjestić, koja je inače osnovana koncem 2020. godine, izrazila je nadu da će Grad Zagreb i Republika Hrvatska pronaći dom za njegovu ostavštinu.

“Riječ je o izrazito obimnoj građi, tisućama grafičkih listova, mapa, dnevničkim zapisima, ateljeu, ilustracijama i bogatoj knjižnici”, izjavila je Jurić Bulatović i dodala kako je sačuvan najveći dio njegovog opusa.

“Njegova djela svrstavaju ga među najveće grafičare 20. stoljeća. To su više tisuća grafičkih listova, matrica s kojih su otisnute, alati za graviranje i preša na kojoj je sam otiskivao grafike, ulja, pasteli“, izjavila je Jurić Bulatović.

Podsjetila je i na dnevnike koje je vodio tijekom cijelog života i svakodnevno bilježio impresije o umjetnosti, ljubavi, životu, duhovnosti, filozofiji, politici, kao i neobjavljene zbirke poezije, bibliofilska izdanja grafičkih mapa, fotografije, predmete iz ateljea.

Slikar, pjesnik, restaurator, učitelj, kroničar vremena kojim se Francuska ponosi

Vlatko Marić, franjevac, bliski umjetnikov prijatelj i predsjednik AMCA-e (udruge hrvatskih sveučilištaraca u Francuskoj), podsjetio je i na druge dvije, osim grafičke i pjesničke, karijere koje je Viriglije Nevjestić imao.

“Bio je učitelj grafike. Njegovu su akademiju završili neki od najboljih restauratora u Francuskoj. Radio je u Nacionalnom institutu za restauraciju u Parizu. Jako je bio ponosan na svoje učenice koje su, primjerice, restaurirale zlatnu kupolu iznad Napoleonovog groba u Parizu. Učenicima je bio prijatelj, rame na koje su se uvijek mogli osloniti i ponosio se njihovim uspjesima“, istaknuo je Marić.

Bio im je, dodao je Marić, i učitelj života i kroničar vremena.

“Dnevnik je vodio vrlo disciplinirano, pisao je o događajima i suvremenicima, često je te  zapise pratio ilustracijama i crtežima. Poseban je njegov 'Dnevnik lutalice', puno je čitao filozofska, znanstvena i književna djela. U svojoj je biblioteci imao izdanja gotovo svih svjetskih, ali i hrvatskih pjesnika“, rekao je Marić.

O Virgiliju Nevjestić bi se, dodao je Marić, mnogo toga moglo reći, ali je najvažnije ono da je živio za umjetnost i umjetnost, a tako i za vječnost.

“Bio je pretplaćen na kazalište i operu gdje je često odlazio i vodio prijatelje. Susreti s njime su uvijek bili zanimljivi i obogaćujući. U njegovim se djelima oslikava karakter čovjeka koji je iznimno držao do svog dostojanstva, ali je imao i otvorenost prema drugima“, rekao je Marić.

Virgilije Nevjestić je bio blag i senzibilan, ali je oštro i burno reagirao na nepravdu

Znao je, dodao je Marić, vrlo često oštro i burno reagirati na nepravdu, a u suštini je riječ o pjesničkoj duši, senzibilnoj i blagoj koji je bio uho mnogima za njihove teškoće.

Virgilije Nevjestić, podsjeća Marić, danas u Francuskoj i Europi, stoji uz bok najvećim umjetnicima 20. i 21. stoljeća.

“Ratovi su ono što nas uništava, a umjetnost je ono što nas uzdiže prema životu, prema nebeskom životu i prema vječnosti. Virgilije je tog bio svjestan. I zbog toga bi nama svima jedna institucija poput 'Kuće Virgil' svima dobrodošla i bila uspjehom za naše društvo, zajednicu, za Hrvatsku“, rekao je Marić.

Podsjetio je i kako je umjetnik testamentom ovlastio obitelj i svoje zakonske nasljednike da svu njegovu ostavštinu i djela prebace u Zagreb jer nije htio da sve što je stvarao završi u Francuskoj po tamošnjim državnim institucijama.

Kuća Virgil – multimedijalni muzejsko-galerijski prostor

“Virgilije nije uvijek bio Virgilije. Do sedme godine života zvali su ga Ilija i to zato što se kum, koji je dijete odnio na krštenje, navodno napio i zaboravio kako će se dječak zvati. Fra Mijo Čujić je tada pogledao u katolički kalendar i dao mu ime Virgilije“, rekao je Marić i dodao kako čovjek Virgilijeve karaktera nije slučajno dobio ime 'Ilija'.

“Ilija Gromovnik, prorok pa svetac je zaštitnik Bosne i Hercegovine. Fratri su davno u Vatikanu predložili da Ilija bude zaštitnik BiH, pa su im u Rimu rekli 'divlja zemlja, divlji svetac'. Ilija Gromovnik je ubio 400 lažnih proroka, a Virgilije je imao u sebi nešto 'ilinsko', burno, oštro, vrlo emotivno i strastveno je reagirao na nepravdu“, podsjetio je Marić.

“Znam da će moje vrijeme doći“

Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova RH, također je podržao osnivanje Zaklade i u pozdravnom govoru istaknuo kako “Duvnjaci nisu samo hajduci i kamen”.

“Duvanjski je kraj nevjerojatan rezervoar koji je biološki iznjedrio mnogo intelektualaca, a svi nas smatraju bundžijama, buntovnicima. U jednom takvom kraju Virgilije je bio neshvaćen jer se tamo, u njegovo dječačko doba, snaga pokazivala mišićima. Njegova djela i život svima nam mogu i trebaju biti inspiracija, a njegovoj se genijalnosti možemo samo diviti”, istaknuo je Grlić – Radman.

Na predstavljanju je nastupio i dramski umjetnik Goran Matović koji je publiku počastio recitacijama triju pjesnika koje je Virgilije Nevjestić volio – J.L. Borgesa, Antuna Branka Šimića i Tina Ujevića.

Na koncu predstavljanja Zaklade, Ikan Nevjestić, Virgilijev nećak i osnivač Zaklade, podsjetio je na riječi koje mu je stric svojedobno rekao: “Znam da će moje vrijeme doći, a to što ću tada biti pepeo, nije važno.“