Drugačija dijaspora: Ozbiljne države slušaju ono što im umjetnici poručuju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ivica Petrušić je rodom iz sela Guča Gora kod Travnika iz kojeg je otišao kao tinejdžer. Dugo godina živi i radi u Švicarskoj kao sveučilišni profesor na Univerzitetu u Luzernu gdje predaje socijalni rad i pedagogiju.

Neko vrijeme se bavio i politikom. Košarkaški je trener i nevladin aktivist. U rodni se kraj često vraća i 'navraća', a ovog je ljeta u BiH, po drugi put, doveo članove benda “Šuma čovjek“ čiji je frontmen i osnivač. Spot za novu pjesmu snimali su u Travniku, Zavidovićima, Varešu i Zenici.

Na tom putovanju po Bosni, Petrušića i članove benda, Manuela Wulsera, Švicarca i Hafida Derbala, Alžirca, pratio je Dominic Nahr, fotograf i foto reporter New York Timesa, Timea, National Geographica.  Uskoro će biti objavljen i spot za njihov pri sing “Vos nomos“, što bi u prijevodu s francuskog jezika značilo „Vaša imena“ koji je sniman na Vlašiću.

Balkanski duh

“Iako sam rođen i odrastao, kako se to kod nas kaže, na obroncima Vlašić planine, do snimanja nisam bio na nekim lokacijama. Bosna je prelijepa zemlja, puna bajkovitih mjesta za koja ni sam ni znam, a neke trebam tek otkriti“, rekao je Ivica Petrušić za Bljesak.info.

Bend Šuma čovjek osnovao je još 2011. godine, u vremenu kada se, kako kaže, više bavio politikom nego glazbom. Tadašnji su članovi bili iz jazz studija i ljudi iz ratnih krajeva svijeta. Danas su članovi Šume Čovjeka, uz Ivicu, Alžirac i Švicarac.

“U formaciji kakva je sad, bend postoji od 2016. godine. Hafid Derbal je Alžirac s kojim pišem pjesme. Mogli bismo to nazvati nekim modernim 'etno popom', ili kako to glazbena kritika u zapadnoj Europi kaže 'world music'“, rekao je.

Bend je, ističe, od početaka imao jednu 'šarenkastu komponentu', nekakav 'balkanski duh'.

“To sam ponio iz Guče Gore, taj bosanski duh, jer smo u selu uvijek slušali i pjevali razne pjesme iz cijele bivše Jugoslavije, pa i šire. To sam konceptualno proširio stvarajući ŠUMA ČOVJEKA“, rekao je. Iako je, priznaje, veliki obožavatelj Azre i poklonik Johnnyja Štulića, priznaje da ga njegov stih 'nije važno odakle sam, sve dok znadeš kuda putujem', nije vodio.

“To, ipak, nije bio moj pristup kreiranju vlastitog identiteta, iako bi nam, na Balkanu, katkad tako bilo bolje. Uvijek smo, u najmanju ruku, tri generacije iza i ispred, jer i svjesno i nesvjesno preuzimamo to naslijeđe i odgovornost“, ističe.

Nosim prostor Guče Gore duboko u sebi

Bilo mu je, objašnjava, jako bitno snimiti barem jedan spot u selu, u Gučoj Gori.

“Tamo sam odrastao, ali nosim taj prostor duboko u sebi. Zato smo 2018. godine i snimili spot za pjesmu 'Odakle'. Glazbenicima, ali i snimateljima, se jako svidjelo raditi u Bosni tada i razmišljajući gdje ćemo snimati spotove za novi album, opet se vratili u Bosnu“, govori.

Zahvaljujući Petrušiću koji je u BiH doveo Dominica Nahra, fotografije Guče Gore, Travnika, i drugih gradova, zasigurno će u nekom roku biti dostupne u njegovim reporterskim izvještajima ili objavljene na službenoj web stranici.

“Zadnja tri dana našeg putovanja smo proveli kod mog tate u Gučoj Gori. Nahr je bio toliko opušten i stalno je govorio 'neću nigdje da idem odavde, ovdje je tako mirno'. Ako pogledate njegovu karijeru, mjesta gdje je radio i boravio, jasno je da je živio na manje – više svim kontinentima svijeta. Što bih više mogao reći?“, govori Petrušić za Bljesak.info.

Sam naziv benda i pjesme koje stvaraju, dodaje, obvezuje ih da budu posvećeni, i u vizualnom smislu, čovjeku i prirodu.

“Uvijek smo na tom putu – tragamo za originalnim ljudima, temama i prirodom. Novi album koji bi trebao biti objavljen do kraja godine nosi naziv 'Fata morgana' i posvećen je trenutnom stanju u svijetu jer nitko ne zna što nas čeka i gdje idemo na ovom zajedničkom putu“, izjavio je.

Igramo se nacija, prizivamo bogove, kad nas neko nacilja

Ljudi ne mogu, dodaje, bez šume, ne mogu bez prirode, ali ona može bez nas.

“To je poruka koju prenosimo kroz naš rad. U pjesmi 'MIRA' upravo to i govorim, odnosno, 'repam': 'snijeg se topi, tiho tonemo. Izumiremo svi, al' očekujemo rat, da nam bude lakše umrijeti. Anglo – Algo Ritmovi, igramo se nacija, ili prizivamo bogove, kad nas neko nacilja'“, izjavio je.

U tom je stihu, dodaje, i njegovo mišljenje o postdaytonskoj BiH koja, kako kaže, u mnogo oblasti ima sjajne zakone zato što ih je prepisala iz uređenih država, ali ne postoji svijest koja je potrebna da bi se zakoni provodili. 

Petrušić smatra kako narodi u BiH nisu naučeni učiniti nešto iz vlastitih želja, namjera, volje, nego uglavnom provode naredbe stranaca i to rade stoljećima.

“Mislim da je to središnja problematika i najveći izazov. BiH je uvijek bila zemlja s više identiteta što je lijepo i može biti motivirajuće. Zajedništvo se stvara kroz pozitivan pristup – prema sebi, svome, drugom. U zadnjem smo ratu, a osobito danas, izgubili ljubav i poštovanje prema samima sebi, obiteljima, bližnjima. Kako onda govoriti o dobrim odnosima s komšijama koji su vodili rat protiv nas? Osnova zdravih odnosa su poštovanje i ljubav, iako ti nitko ne može narediti koga ćeš voljeti“, rekao je.

U Švicarskoj je prije nekoliko godina osnovao platformu koja spaja u različitim djelatnosti aktivne ljude širom BiH. Neke od njih su zamolili da im, na osnovu pjesama i scenarija za video spotove, predlože prikladna mjesta za snimanja prirode i drugih ljudi.

Petrušić ističe i kako su se iseljenici iz BiH koje se naziva 'dijasporom' promijenili.

Ozbiljne države slušaju ono što im umjetnici poručuju

“To više nisu ona 'djeca'. To su ljudi koji se obrazuju, stječu nova znanja, kapital, koji bi rado uložili novac u zemlju u kojoj su im preci rođeni, jer je, primjerice, radna snaga jeftinija. Ali, mnogo je izazova. Moja ideja s platformom prati jedan 'transnacionalni koncept' i pristup identitetu. I ja i većina novih doseljenika imaju više domovina, više kuća i žive u više kultura“, objašnjava.

Više od deset godina se bavio politikom u Švicarskoj gdje je bio parlamentarac. Ostvario je zapažen rezultat i na izborima za državni parlament s osobnom listom i pokretom, ali je od politike odustao.

“Shvatio sam da više volim umjetnost, nego politiku, i da to jedno uz drugo, jako teško ide. Kao umjetnik, možda čak i morate, stvarati oaze utopija koje će jednog dana postati bolja budućnost i to zahvaljujući ozbiljnim politikama koje su slušale ono što im njihovi umjetnici poručuju“, rekao je Ivica Petrušić za Bljesak.info.