Vjekoslav Karas
Dva stoljeća od rođenja začetnika novijega hrvatskog slikarstva
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Veliki hrvatski slikar Vjekoslav Karas rođen je na današnji dan prije ravno dva stoljeća.
Na svijet je došao u Karlovcu 19. svibnja 1821. godine i smatra se začetnikom novijega hrvatskog slikarstva.
Učio u radionici karlovačkoga slikara Fridrika Hamerlića (1836–38). Potporom svojega mecene Franje Kosa von Kossena i imućnih rodoljuba iz Zagreba školovao se u Italiji (Firenca 1838–41., kratko Siena i Rim 1841–47).
U Rimu je isprva bio pod utjecajem nazarenaca (Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke, Marta se tuži Kristu), potom razvija vlastiti stil (Rimljanka s lutnjom, Rimska pučanka).
Vrativši se u Karlovac (1848) slikao je portrete, likove i žanr-prizore iz pučkoga života (Portret Stjepka Ljuboja Lopašića, Slunjanka, Trgovac iz Sinja, Oproštaj serežana). Kratko vrijeme (1849–51) bio je učitelj na Risarskoj školi u Zagrebu, kada je nastao portret pjesnika Stanka Vraza.
Godine 1851. odlazi u Bosnu, gdje je portretirao Omer-pašu Latasa i njegovu kćer, što je Ivo Andrić opisao u romanu Omer-paša Latas. Njegovi suvremenici su portret Omer-paše Latasa smatrali najboljim Karasovim djelom, ali ta slika nije sačuvana.
Posljednje godine života proveo u siromaštvu u Zagrebu i Karlovcu. U tom je razdoblju naslikao portrete koji se ubrajaju u njegova najvrsnija ostvarenja (Ana Krešić, Mijo Krešić, Dječak, Alojz Duquenois, Jozefina Barac-Bernardić).
Njegovim je stvaralaštvom obilježen uspon i osamostaljenje hrvatskoga slikarstva u XIX. stoljeću. 'Prvi ilirski slikar' ujedno je prvi hrvatski slikar iz sjevernih krajeva koji se školovao u Italiji.
U Rimu se Karas bavio glazbom (svirao je flautu i gitaru), skladanjem (solo pjesme i 38 skladbi za zbor, pretežito na rodoljubne tekstove) i pisanjem pjesama na talijanskom i hrvatskom jeziku.
Nakon neuspjela pokušaja samoubojstva za boravka kod biskupa Strossmayera u Đakovu, život je završio u Korani.
U vrijeme portretiranja Irene Türk, Karas zapada u beznadnu ljubav i depresivnu melankoliju. Bez novaca i razumijevanja 5. srpnja 1858. u rodnom Karlovcu u virovima Korane samoubilački traži rješenje očaja i rezignacije.
Više Vjekoslavu Karasu OVDJE
