Genije na granici ludila: Obljetnica Dalijeve smrti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan od najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća, katalonski i španjolski nadrealist Salvador Dali umro je na današnji dan prije 26 godina u rodnom mjestu Figerasu, u kući-muzeju, koju su izgradili još za njegova života.

Bio je, piše Tanjug, veliki majstor nadrealizma, a njegova umjetnička djela pokazala su da je bio i jedan od najkreativnijih slikara svog vremena.

Vjerovao u svoju posebnost

Ovaj slavni slikar je čitavog svog života vjerovao u svoju posebnost. Jedni su ga smatrali genijem, dok su drugi govorili o njemu kao poremećenom egocentriku, čija djela nemaju nikakvu vrijednost.

Mada su ga španjolski likovni kritičari uvijek smatrali za nadobudnog i nenadarenog šarlatana, popularnost i prodajna cijena njegovih djela neprestano su rasli. Danas, svjetski kolekcionari plaćaju milijune dolara kako bi u svojoj kolekciji imali bar jednu Dalijevu sliku.

Ono što Dalija izdvaja od ostalih umjetnika i što ga čini posebnim, jeste njegova neobična ličnost. Bio je genije na granici ludila. Njegove karakterne osobine, egocentričnost, depresivnost i mazohizam, jasno se vide u njegovim djelima.

Osim što se bavio slikarstvom, scenografijom, dizajnom, kiparstvom i filmom bio je i pisac. Napisao je nekoliko vrlo važnih i čitanih djela. Jedno od najvažnijih je "Tajni život Salvadora Dalija" (1942), a tu su i "Skrivena lica" i "Dnevnik Genija".

Otkriće Freuda

Rođen je u malom katalonskom mjestu u sjeveroistočnoj Španjolskom Figueresu 11. svibnja kao Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí.

Slikarstvo je studirao u Madridu i Barceloni, a studije nije završio. Još tijekom studiranja, s velikom lakoćom je preuzimao veliki broj različitih stilova i pokazivao neobičnu tehničku spretnost.

Dali se još u adolescenciji počeo zanimati za grafiku i ilustracije, međutim iz tog razdoblja sačuvano je malo djela. Tridesetih godina prošlog stoljeća, kao nadrealist, počinje aktivno da se bavi ilustracijom knjiga, kao što su "Faust" i "Život je san".

U njegovim poznim dvadesetim godinama dva događaja su prouzrokovala razvoj njegovog zrelog stila: njegovo otkriće Freudovih dijela o erotskom značaju podsvjesnih slika i pridruživanje pariškim nadrealistima, grupi likovnih umjetnika i pisaca, koji su željeli stvoriti veću realnost koja bi proizlazila iz ljudske podsvijesti i uzdigla se iznad njegovog razuma.

U razdoblju od deset godina, tijekom kojih je održavao konstantan kontakt sa nadrealistima, Dali je pretvorio, kao nijedan drugi nadrealista, apsurd i ludost u suštinski dio svoje umjetnosti, stvarajući čak i termin koji definira suštinu njegove "paranoično-kritičke" umjetnosti, navodi Tanjug.

Poticanje halucinacija

Među mnogim umjetnicima koji su ušli u svijet nadrealizma on je postao jedan od najboljih predstavnika tog pokreta, tvrdivši kako je on sam bio umjetnost i da je tako i živio.

Da bi slike iz podsvijesti mogle doći do površine, Dali je sam u sebi poticao nekakva halucinogena stanja i taj proces je nazvao paranoično-kritička metoda. Pomoću ove metode njegovo slikarstvo je izuzetno brzo sazrelo i od 1929. do 1937. godine stvorio je ona djela zbog kojih je i danas svjetski najpoznatiji nadrealist.

U kasnim tridesetima, poslije putovanja po Italiji i oslanjajući se na renesansnog majstora Rafaela, Dali je u svoja djela unio nešto više akademskog duha i bio isključen iz nadrealističkog pokreta, iako se sam čitavog života smatrao jedinim pravim nadrealistom.

Počeo je stvarati scene za kazališta, enterijere modnih prodavaonica i nakit, posebno umjetničko djelo. Sam je postao senzacija sa svojom blještavom, egocentričnom i tajnovitom ličnošću, koju je zajedno sa svojim načinom života pokazivao naročito u SAD, gdje je živio između 1940. i 1955. godine.

Između 1950. i 1970. godine naslikao je više djela s religioznim sadržajem, a još uvijek ga je zanimala erotska tematika, posvećena ženi Gali i tjeskobnim uspomenama na djetinjstvo. Usprkos tehničkoj perfektnosti, ova djela nisu tako visoko cjenjena kao njegova prva nadrealistička djela.

Poslije Galine smrti 1982. godine, praktično se povukao iz javnog života u svoju vilu u Pubolu.