Ispovijest bh. kolekcionara: 'Jedini na svijetu imam Leonarda Da Vincija na svom zidu'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosansko-švedskog kolekcionara i slikara, koji tvrdi da je prije 20-ak godina dobio misteriozno pismo na temelju kojeg je postao skrbnik umjetničkog blaga čuvene begovske obitelji Kulenović, jedni smatraju ekscentričnim šarlatanom koji se hvali falsifikatima, a drugi ozbiljnim kolekcionarom koji je dio svojih umjetnina izložio u Muzeju zbirki Kulenović smještenoj u vodotornju u gradiću Karlskrone na jugoistoku Švedske.

Životnu priču Zeničanina Rizaha Kulenovića kao da je pisao Dan Brown ili neki drugi majstor fikcije. Lutao je svijetom, živio posvuda, a onda se dogodilo nešto što mu je zauvijek promijenilo život. Dobio je pismo u kojem mu se povjerava zadatak da uđe u trag obiteljskome blagu razasutom po sefovima diljem Europe. Slike Rafaela, Rembrandta, Brueghela i drugih glasovitih umjetnika izvlačio je jednu za drugom iz bankovnih trezora i počeo stvarati impresivnu kolekciju umjetnina. Barem tako tvrdi. A kada mu je u ruke došla slika s motivom Bogorodice s djetetom, nije za njega bilo dileme. “To je izgubljena Leonardova slika!” objavio je urbi et orbi i bacio se na istraživanje tajni djela o kojem će se još mnogo govoriti, piše Jutarnji list.

I dok su nedavno novine u BiH gromoglasno izvještavale o “Leonardu u rukama Bosanca”, u Švedskoj gdje je zbirka smještena - tajac. “Južna Švedska mogla bi biti dom jednog od najboljih muzeja renesanse, smatraju njegovi vlasnici. Zašto onda švedski umjetnički establišment šuti o tome”, pitao se novinar švedskog dnevnika pišući o najvećoj misteriji gradića Karlskrone na jugoistoku Švedske, gdje je u vodotornju smješten Muzej zbirka Kulenović.

Kada je Muzej prije nekoliko godina otvoren u građevini, jednoj od gradskih znamenitosti iz 19. stoljeća, sagrađenoj u francusko-normandijskome stilu, priča o zbirci Kulenović obišla je svijet kao kuriozitet. Od misterioznog pisma do još misterioznijih slika, Kulenovića, kao i njegovu zbirku, možda i ne treba drukčije doživjeti. Jer, za mnoge stručnjake ipak to je čista znanstvena fantastika i nema veze s ozbiljnom zbirkom. Kulenović je više puta preko medija prozivan zbog falsifikata kojima se diči, kao i zbog skrivanja istine o porijeklu umjetnina.
Dinastija Kulenović

“Ma novine svašta pišu”, kaže za Nedjeljni Jutarnji Rizah Kulenović, a razgovor započinje “jednim svjetskim otkrićem”.

“Svi se pitaju gdje su zlatni konji iz dinastije Han, evo vi prvi doznajete da se nalaze kod nas, u kolekciji Kulenović”, kaže. Spominje potom sliku “Rođenje”, s motivom Bogorodice s djetetom, za koju tvrdi da je rad Leonarda da Vincija, zatim brončani model za konjaničku skulpturu Verrocchija, pa slike Constablea, Rembrandta, Brueghela, Matissea, Van Gogha...

U brojnim kontroverzama u kojima se našao Rizah Kulenović jedna je povezana i s njegovim obiteljskim porijeklom. Nakon što su u tamošnjim novinama objavljeni tekstovi o nasljedniku poznate begovske obitelji Kulenović, u BiH su mnogi odmahivali rukom na spomen slavnih predaka bosanskog kolekcionara sa švedskom adresom i Leonardom na zidu.

Rizah Kulenović, naime, ističe pripadnost staroj, čuvenoj dinastiji Kulenovića aristokratskog podrijetla koja je odigrala važnu ulogu u povijesti BiH, a vuče korijene još iz 12. stoljeća. Nameće se, stoga, pitanje, prije nego što se ispriča gotovo fantastična priča o tom Bosancu s Leonardom, kojeg jedni smatraju ekscentričnim šarlatanom koji se hvali falsifikatima vidljivim iz aviona, a drugi ozbiljnim i tajanstvenim kolekcionarom, bosanskim Mimarom, “a tko su Kulenovići”.
Poznata loza

Begovi Kulenovići bili su hrvatski plemići koji su se nakon Pacta Conventa, kada nisu željeli prihvatiti ugarskog kralja, odselili u Bosnu. Iz tog roda je i Kulin-ban, tako se barem tvrdilo, a po njemu su dobili i ime Kulenovići, uvijek isticavši svoje hrvatstvo. Tako je i Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu 1562. “svojim”, hrvatskim jezikom.

Zasigurno među najpoznatijim s tim prezimenom su braća Osman i Džafer Kulenović iz bogate begovske obitelji iz Rajnovca kraj Kulen Vakufa. Političari i pravnici svoj su život isprepleli s Antom Pavelićem, s kojim je Osman studirao. Sredinom travnja, na samom početku NDH, Osman je umarširao u Zagreb i postavljen je za dopredsjednika hrvatske vlade. Bio je i u Pavelićevoj pratnji kada je s Mussolinijem potpisao “slavne” Rimske ugovore.

U vladi nije dugo ostao, ali ga je zamijenio brat Džafer, koji je još pred rat grmio:

“Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist, a bosanski muslimani su kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda”.

Oba Kulenovića dala su petama vjetra kad se NDH raspala, s time da je Džafer imao više sreće i umaknuo saveznicima te umro u Damasku, dok se Osmanu sudilo u Zagrebu, kada je izjavio da mu je bilo svejedno iz čijih ruku, njemačkih ili talijanskih, Hrvati primaju slobodu. Osuđen je na smrt, zajedno sa Slavkom Kvaternikom. Jesu li braća Kulenovići imali afiniteta za umjetnost ili čak sakupljali slike, odgovor tek trebaju dati povjesničari.

Kulenovići su pretežno Hrvati, ali i Bošnjaci iz Cazinske krajine, a najviše ih je rođeno u Bosanskom Petrovcu, odakle je i književnik Skender Kulenović. Prva hrvatska pilotkinja i padobranka je Katarina Kulenović, a jedan od Kulenovića, Muharem, bio je novinar.

Rizah Kulenović, također pripadnik poznate loze, kako se predstavlja, tvrdi da je potomak Mihajla Kulina koji je bio brat mletačkoga dužda. Naglašava da je obitelj njegovih nasljednika, rasuta po svijetu, davno sakupila veliku umjetničku kolekciju, čiji je on danas čuvar.