Iza Da Vincijeve genijalnosti stoji strabizam?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Leonardo da Vinci možda je patio od strabizma, poremećaja pokretljivosti očiju, što je pridonijelo njegovom osjećaju za perspektivu, povećalo mu vidno polje i percepciju dubine, kažu britanski znanstvenici.

Studija koju je vodio Christopher Tyler s londonskog sveučilišta usredotočila se na šest portreta i autoportreta talijanskoga renesansnog majstora - dvije slike, dvije skulpture i dva crteža.

Oči likova vidljivih na tim djelima pokazuju "egzotropni oblik strabizma s kutom od 10,3 stupnjeva". Posebno je to dobro vidljivo na slikama "Salvador Mundi", "Sveti Ivan Krstitelj" i na slavnome crtežu "Vitruvijev čovjek".

Strabizam je poremećaj položaja ili pokretljivosti očiju kod kojega oči nemaju zajednički smjer gledanja. Egzotropno je prema van (od srednje linije, lateralno) a ezotropno je prema unutra (prema nosu, medijalno).

Ljudi sa strabizmom često imaju monokularni umjesto binokularnog vida, što znači da oba oka koriste odvojeno, a to povećava vidno polje i percepciju dubine.

"Postojanje egzotropije moglo je pridonijeti Da Vincijevoj iznimnoj sposobnosti da prikaže prostor na ravnome platnu", navodi se u studiji objavljenoj u časopisu JAMA Ophthalmology.

"Smatra se da je nekoliko velikih umjetnika, od Rembrandta i Degasa do Picassa, imalo strabizam. Izgleda da je i Da Vinci među njima", kazao je Tyler.

"Taj je poremećaj za slikara zapravo 'zgodan' jer mu gledanje svijeta jednim okom omogućuje izravnu usporedbu s ravnim objektom koji slika", rekao je.