Izložba slika mlade mostarske umjetnice Megi Kunštek

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U srijedu, 10. studenoga u 12 sati, u sklopu festivala Mostarsko proljeće – XXIII. Dani Matice hrvatske, u galeriji Rondo u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, izložbom će se predstaviti mlada mostarska akademska likovna umjetnica Megi Kunštek.

Rođena je 31. 5.1988. godine u Mostaru, Srednju likovnu školu Gabrijela Jurkića završila je 2007., a četiri godine kasnije i zvanje profesora likovne umjetnosti u edukaciji, na Odsjeku za likovne umjetnosti Nastavničkog fakulteta Džemal Bijedić, u klasi izvanrednog profesora Mirsada Begovića.

Drugi ciklus studija - master na Fakultetu likovnih umjetnosti, modul slikarstvo, završava pod mentorstvom profesora Salke Peze te stječe zvanje magistrice likovne umjetnosti u edukaciji. Tajnica je DHLU-a u FBiH i članica udruženja ULUBiH-a. Dobitnica je 1. nagrade FMON-a u BiH 2011. godine. Aktivno se bavi slikarstvom i u sklopu Megi art studija vodi tečaj crtanja i slikanja.

Izložba nazvana Šetnja, njezina je šesta samostalna izložba i ona ''prikazuje imaginarne pejzaže stvorene maštovitim kombiniranjem elemenata viđenog pejzaža, izlazi iz svijeta intime, okrećući se motivima i vizualnim senzacijama što ih priroda i životno okruženje obilato nude.

Autorica registrira ono što je okružuje te smjelo dočarava svoj doživljaj viđenja, služeći se drippingom kao podlogom te kombiniranjem laganih lazurnih tonova i jakih akcenata s pastoznim nanosima boje, dajući atmosferu pokreta i jedne stalne promjene. Cjelovit dojam je umirujući.

Boje su umirujuće, i u promatračevoj svijesti tvore jednostavnu misaonu utihu. Trebamo utihu. Možda su joj takvi motivi ostali u pamćenju te ih nije htjela razbistriti; ostavila ih je onakvima kakvih ih se, možda, prisjeća puno nakon njihova viđenja, u nekoj obiteljskoj šetnji, kad su oči djevojčice bile zaokupljenije nekim drugim stvarima, negoli ljepotom prirode i pejzaža uopće.

Odrastanjem te umjetničkim dozrijevanjem, Megi ta sjećanja priziva i ostavlja u njihovoj likovnoj realizaciji.

Ono što nam se sada čini kao nejasnoća, a zapravo je baš to, daje izniman šarm njezinim motivima. I određenu poetiku koja nam oslobađa prostor za domišljanje njezinih ili nam u svijesti njezinim poticajem tek zamišljenih motiva. Jer vidjeli smo negdje, nekad, nešto slično. Neki obrisi na njezinim radovima upućuju na odgonetku gdje je to, zapravo, moglo biti.

Za njezino slikarstvo možemo reći da je okrenuto optimizmu i vitalnosti bez melankolije i depresije, prožete tamnim tonovima u atmosferi slike, ističe u kataloškom predgovoru Dragan Marijanović.