Izložba
Kako bi mogao izgledati Memorijalni centar Predraga Matvejevića u Mostaru
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Arhitektonski projekt Memorijalnog centra Predraga Matvejevića u Mostaru bit će predstavljen u srijedu, 19. srpnja u 20 sati u Klubu knjige Ivo Andrić.
Radi se o diplomskom radu Ene Katarine Haler koji će Mostarcima biti predstavljen u izložbi pod nazivom Drugi Mediteran.
Dragan Markovina u katalogu izložbe navodi kako ''ideja da bi se Mostar u cjelini trebao odužiti Matvejeviću otkupom njegove obiteljske kuće ili nekim međunarodnim institutom, pa makar trgom, platoom ili ulicom, završila je u ruševinama te iste kuće za koju grad nije iskazao interes''.
''U nekom boljem i svakako drukčijem svijetu, do izgradnje te kuće ili instituta će vjerojatno doći, a Ena Katarina Haller nam je barem u infrastrukturnom smislu olakšala izvedbu te ideje'', piše Markovina.
Matvejević je, piše Markovina, ''savršeno razumio sve mehanizme naših kolektiviteta i mentalitet mostarske ulice, ali je napravio sve da te kolektivitete prevlada i da pred svijetom nastupi kao pojedinac''.
''I kao takav pojedinac je pred svijetom nastupio, objavljujući ‘Otvorena pisma’ i čak tražeći Titovo povlačenje s mjesta Predsjednika SFRJ, što ga je koštalo javne prisutnosti u Mostaru, puno prije ratnih užasa. Jedna strana ga je u ratu voljela jer se kao moralan čovjek, sa svim teretom vlastitog porijekla, stavio na stranu progonjenih, dok ga druga strana iz istih razloga nije mogla smisliti. U posljednje vrijeme neki ga s te druge strane pokušavaju prisvojiti iz potpuno krivih razloga'', piše, između ostalog, Markovina.
U katalogu će se naći i pjesma mostarskog pjesnika Marka Tomaša posvećena 'Eni u spomen profesora Matvejevića''.
MEDITERANU JE SVAKA GRANICA OŽILJAK
U kruhu mjehuraju svjetovi
krugle dječji trbusi
napuhani kao kamene podzide
Kuda god kliznem pramcem
preko mape iz pržine
nikne ostavljen ili izgubljen zavičaj
šire se šnite mirisa iz dlana u gladniji dan
na buri dječak maše knjigom
iz koje se trune mrve značenja
plaši se mraka pa zato
osvjetljava put
putuje a čezne život s istog raskrižja
misli jug i udahne sol
zagrabi prstima tijesto
brašno od kamena s dijelom mora
pušta u bezvremenim prsima
toplo da kvasa kuća iz snova
s obje strane drevne rane
suza zarasta dugo
trajnija od napuštanja
koja ostavljamo za sobom.