Izložba Ahmeta Kurta sa pedeset do sada neobjavljivanih karata iz prvog katastarskog snimanja Mostara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice  (IZ) Mostar u utorak, 27. rujna 2022. godine u prostorijama Centra za kulturu u Mostaru, ulica R. Bitange br. 13, sa početkom u 19.30 sati bit će otvorena izložba MOSTARSKI HAREMI u vremenu devastacije 1878-1992. autora Ahmeta Kurta.

Izložbu će otvoriti mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović.

Postavka se sastoji od 16 velikih panoa sa preko pedeset do sada neobjavljivanih karata iz prvog katastarskog snimanja Mostara, koje je obavljeno 1881. godine, te drugih fotografija velikog formata.

Kultura sjećanja je ključ identiteta jedne zajednice kojim ona nadograđuje svoj socijalni i vremenski horizont. Na taj način se od zaborava čuvaju bitni događaji (pojave, osobe i dr.) presudni za formiranje i razvoj te zajednice. Osim toga, kultura sjećanja utječe i na budućnost, jer može doprinijeti da se zlo (koje se na našim prostorima često budi) pravovremeno detektira i lakše suzbije. Možemo reći da kultura sjećanja pomaže izgradnji mira i suživota među ljudima na određenom prostoru. Ali, ona se mora bazirati na strogo provjerljivim povijesnim činjenicama. Samo tako, uz iskren i dobronamjeran pristup pojedinaca, bit će prepoznatljiva i bliska svakome.

Pored imena toponima, ulica i trgova, lokacije bivših i sadašnjih harema (i grobalja) u Mostaru daju nam korisne informacije iz prošlosti tog grada. Zapravo, one predstavljaju prvorazredne kulturno povijesne izvore. Mostarski haremi (mezarišta) su i duhovni prostori, mjesta naših suosjećanja i prisjećanja koja zaslužuju potpuni respekt i zaštitu. Kroz stoljeća u gradu Mostaru i njegovom okruženju ukopavani su stari Mostarci, sudionici naše povijesti koja se i danas reflektira na sve nas, navode organizatori izložbe.

U priopćenju se navodi kako je ''u kulturi sjećanja važno njegovati spomen na preminule članove zajednice i čuvati mjesta njihovih počivališta što su znali još davno naši preci, srednjovjekovni dobri Bošnjani, koji su često na svoje stećke uklesavali riječi: Molju ja se vas, ne ticajte (mi biljega)!''

Mostarski haremi su vakufsko naslijeđe izrazite kulturno umjetničke vrijednosti. Nažalost, u posljednjih gotovo 150 godina izloženi su bezobzirnoj devastaciji i gotovo potpunoj fizičkoj eliminaciji. Takav necivilizirani odnos bio je uobičajena praksa postojećih državnih sustava vlasti nakon 1878. godine, počev od Austro-Ugarske monarhije (1878-1918), zatim Kraljevine SHS/Jugoslavije (1918-1941), kao i socijalističke Jugoslavije (1945-1992).

Godine 1931. mostarski haremi su zauzimali površinu od 205.935 kvadratnih metara (više od dvadeset hektara). Nalazili su se uz svaku džamiju i po svim četvrtima grada. Od nekadašnjih najmanje 15.000 do naših dana sačuvalo se svega pedesetak starih nišana koji se nalaze uz džamije - Karađozbegovu, Koski Mehmed-pašinu, Ibrahim-age Šarića, Nesuh-age Vučjakovića, Ćose Jahja-hodžinu, Ahmed-age Lakišića, hadži Memije Cernice i Baba Beširovu,