Srušena vrata na Bulevaru: Svi smo zapravo jedno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

2022, ponovo rat. Proživjeli smo to, ne tako davno. Mostar, jedan od bisera Balkana, još uvijek ima ožiljke stravičnog rata, 30 godina nakon njegovog početka grad i danas podijeljen na dva dijela, dvije strane.

Piše: Nebojša Dimovski

Imamo dvije bolnice, dva teatra, dvije glazbene škole, dva udžbenika povijesti. Nema zida koji dijeli grad, niti ima granice, ali ima imaginarna granica u ljudskim umovima. Mostar nije jedinstven primjer te pojave, cijela država je živi i nastoji djelovati na istom principu podjela.
"Oni"... "mi" ... a svi smo zapravo jedno.

Od početka rata u Ukrajini,  ljudi u našoj zemlji su iskusili jake tjeskobe. Kod mnogih se ponovo probudio PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) iako smo ga zakopali  duboko u sebi. U mnogim svjetskim medijima sve se više govori o opasnosti izbijanja ratnih sukoba van granica Ukrajine, a naša se zemlja spominje kao jedna od ugroženijih upravo zbog kompleksnosti i problematike političke scene.

Iako je toliko godina prošlo od završetka ratnih sukoba na ovom području, no naša je situacija i dalje veoma složena.

Imao sam potrebu napraviti ovaj performans kako bih poslao jasnu poruku mira i jedinstva. Proživjeli smo teškoće rata, a najbolje znamo što on čini ljudima, obiteljima, prijateljima i ekonomiji.  

Konfucijeva izreka glasi: ''Ako želiš mijenjati svijet, počni prvo od sebe”. Tako i mi, moramo poslati poruku mira u ovim teškim vremenima.

Vrata su postavljena na simboličnom mjestu, pored Španjolskog trga, mjesto koje je bilo najtragičnije ratnih godina, na mostarskoj ulici Bulevar, koja dijeli grad na dva djela
Vrata simboliziraju otvor u ovom imaginarnom zidu, a dio performansa bi se ostvario tako sto će građani sudjelovati u njemu svojim prolaskom kroz vrata, simbolično odbacujući generalne predrasude i prenesu poruku jedinstva, a u isto vrijeme potaknuti sve promatrače da razmisle o onome što nam se dogodilo i da shvate da više nikada ne bismo trebali dozvoliti da se ponovi bez obzira na sve. Za mir se uvijek vrijedi boriti, ne oružjem, već humanošću i dobrotom.

S jedne strane vrata je ruševina, zgrada koja je uništena tijekom sukoba i još uvijek se nalazi u tom devastiranom stanju postepenog raspadanja.

S druge strane je rekonstruirana zgrada prve mostarske gimnazije, u kojoj leže naše nade za bolju budućnost... naša mladost! Srednja škola je rekonstruirana 2009. godine, tako da stvara savršen kontrast i simbol naše prošlosti i naše budućnosti. Želim da naša djeca imaju svijetlu budućnost, a ne onu koju smo mi imali kao djeca i  ne  onu koju danas imaju ukrajinska djeca.

Instalacija je postavljena u jutarnjim satima 23. ožujka, a nakon što bude dokumentirana i građani  budu imali interakciju sa umjetničkim djelom, u popodnevnim satima će biti izveden završni dio performansa gdje će vrata biti uništena a s njima podjele i ''zidovi".

Ovaj performance je moj pokušaj poruke mira Mostarcima, Bosancima i Hercegovcima, Balkancima, Ukrajincima i Rusima. Svim ljudima ovog svijeta.