Što je Mostaru Predrag Matvejević?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Predrag Matvejević, jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista ovog dijela svijeta, preminuo je nakon teške bolesti u Zagrebu 2017. godine. Ni pet godina nakon smrti ovog velikog aktivista, humanista, vječnog borca za slobodu riječi i misli, protivnika svih nacionalizma, u Mostaru, rodnom gradu - gotovo pa i nema. A to što ga nema, što je nepoželjan, pomalo i jednim i drugima, više jednima nego drugima, treće ili četvrte da i ne spominjemo, izlišno je i objašnjavati.

Valjda je to sudbina svih velikih umova - biti prezren u vlastitoj srediti, biti autsajder tamo gdje si prvi put pogledao i nogom tlo dotaknuo. Smjestio je Matvejević Mostar u srce Mediterana, ali ovakav Mostar, ne zna ni što bi sam sa sobom, kamoli još s tolikim morem, s tolikim Matvejevićem.

Ruši se rodna kuća Predraga Matvejevića

Predrag Matvejević  rođen  je 7. listopada 1932. godine u Mostaru, jedan je od najznačajnijih i najprevođenijih književnika na Balkanu i Europi, vrsni i strastveni poznavatelj Mediterana. Bio je kozmopolit, ali do kraja života opsjednut Mostarom, Neretvom i mostovima. Njegovo najpoznatije djelo je „Mediteranski brevijar“, prevedeno na 23 svjetska jezika.

Njegova rodna kuća u Mostaru, inače u privatnom vlasništvu još uvijek 'nepoznate osobe' iz Hercegovine, uskoro bi se trebala srušiti, doznaje Bljesak.info.

Ovaj tekst, kao ni njegova forma, nisu dovoljni da bi se objasnila i opisala s jedne strane pravo-politička trakavica vezana uz kuću u kojoj je rođen Predrag Matvejević, a s druge jedna notorna nezainteresiranost svih dosadašnjih administracija Grada Mostara u tom kontekstu.

Ipak, činjenice kažu da će se rodna kuća smještena iza Doma zdravlja Mostar uskoro srušiti, a ranije smo saznali, da je u vlasništvu osobe s područja zapadne Hercegovine čiji identitet raniji vlasnik kuće koju je prodao prije dvije godine, nije htio, zbog ugovorne obveze, otkriti.

Međutim, i s kućom i bez nje – Predrag Matvejević je u rodnom Mostaru skoro pa zaboravljen, nepoznat, a u nekim je fazama, bio gotovo i nepoželjan.

Predavao na Sorbonnei i La Sapienzi

Tanja Miletić Oručević, kazališna redateljica, smatra da ni smrt Predraga Matvejevića, a ove se godine, 22. veljače navršilo pet godina, nije promijenila tragičnu činjenicu da je on u svom rodnom gradu skoro pa anoniman.

“Malo ko je čitao njegove svjetski priznate knjige, nema refleksije na njegov iznimni humanistički angažman i nama tako značajno promišljanje multikulturalnosti. U mostarskim školama učenici sigurno nemaju u lektiri djela svog najznačajnijeg sugrađanina. Sve je to tužno, ne samo zato što pokazuje kako smo nekulturni, nego prvenstveno zato što bi Matvejevićeva misao mogla doprinijeti promišljanju našeg specifičnog društva, interkulturnog i donekle mediteranskog; mogla bi učiniti Mostar boljim mjestom za život“, izjavila je Miletić – Oručević za Bljesak.info.

Povjesničar Dragan Markovina istaknuo je da je Matvejević, prije svega, bio kozmopolit, Jugoslaven po kulturnom opredjeljenju, ljevičar i antifašist te je kao takav bio skoro pa prisiljen da ode iz Zagreba u ono što je nazvao ‘između azila i egzila’.   

'Navukao bijes hadezeovske javnosti'

“I to nakon što je u poštanskom sandučiću pronašao metak. Činjenica da je u Tuđmanovoj Hrvatskoj tako nepoželjan čovjek ostvario ozbiljnu europsku karijeru, predajući na pariškoj Sorbonnei i rimskoj La Sapienzi te vodeći međunarodni PEN Centar, a ujedno bio i autor uvjerljivo najprevođenije knjige nekog hrvatskog autora, ‘Mediteranskog brevijara’, dodatno je nervirala vlast i nacionaliste“, izjavio je Markovina za Bljesak.info.

Kad je taj čovjek, ističe Markovina, potom konkretno i u svjetskoj javnosti nazvao ono što je HVO radio po njegovom Mostaru, svojim imenom, probudio je bijes hadezeovske javnosti. I naravno velike simpatije u istočnom dijelu grada.

“Taj bijes je danas nešto splasnuo, ali njegovi uzroci nisu nestali jer je sve ono što je Matvejević zastupao i bio, bilo upravo ono što su Tuđman i njegova politika, zajedno s njenom ekspoziturom u Mostaru, pokušali uništiti. A ta politika i dalje je neupitna kod onih koji se pitaju“, mišljenja je Markovina.

Ilegalci na Bulevaru

Miletić- Oručević, također, dodaje kako nema ni nekih ceremonijalnih gesta od Grada Mostara, kao što bi bilo obilježavanje njegove rodne kuće.

“Možda gradske vlasti treba da se sjete ovog čovjeka, ako ne zbog njegove intelektualne veličine, onda im možda može imponirati činjenica da je bio specijalni savjetnik za pitanja Mediterana Evropske komisije;  u evropskoj politici nijedan Mostarac nije se popeo tako visoko, a naročito nijedan nije zavrijedio toliko poštovanje evropske javnosti“, rekla je Miletić-Oručević.

Markovina, pak, smatra kako nema prevelikog smisla očekivati Matvejeviću rehabilitaciju u službenom Mostaru, iako bi čin imenovanja trga sa spomenikom obješenim ilegalcima na Bulevaru, bio neki logičan minimum i mjesto u neposrednoj blizini njegove kuće, kojem bi se odala počast jednom od najvećih europskih intelektualaca i čovjeku daleko većeg dometa od svih mostarskih velikana koji i danas uživaju neupitni status.

Grad Mostar: Može klupa, ali NVO-klupa

Inga Dragoje Mikulić, iz Službe za kulturu Grada Mostara, izjavila je kako pitanje naziva ulice ili podizanje spomenika, neće ići tako lako, jer o tome odlučuje Gradsko vijeće.

“A to znači da treba postojati politički dogovor, pa to onda nije lako. Bruce Lee je upravo iskaz ideje da se mi ne možemo dogovoriti o našoj prošlosti i značajnim osobama  u njoj, pa nam je jednostavnije podići spomenik nekom dalekom azijatu“, izjavila je Dragoje Mikulić za Bljesak.info.

Njezina je ideja, dodaje, bila i da se jedna klupa u parku obilježiti u spomen određenoj značajnoj ličnosti poput Predraga Matvejevića ili nekih drugih koji su ostvarili karijeru na europskoj razini.

“Ali, to je nešto što bi trebao inicirati nevladin sektor, tako je bilo i u slučaju Brucea Leeja, pa bi se onda našlo načina da Grad Mostar to prihvati i realizira“, izjavila je Dragoje Mikulić.

Naša stranka Mostar je u nekoliko navrata javno pozivala da se Predragu Matvejeviću dodijeli ulica u Mostaru, ali zbog činjenice da je Gradsko vijeće relativno nedavno formirano, ti su prijedlozi, uglavnom ostajala u sferi virtualnog.

SDA, Naša stranka i HDZ za ulicu, Republikanci protiv

Boška Ćavar, vijećnica Naše stranke u Gradskom vijeću, ističe da je Matvejević apsolutno zaboravljen, te navodi da je stranka čija je članica, 'razmišljala da se rodna kuća pretvori u Muzej književnosti'.

“Razmišljali smo o revitalizaciji njegove rodne kuće koja je trenutno u ruševnom stanju ukoliko bi bilo moguće ostvariti takav vid dogovora s nasljednicama njegove imovine. Vjerujem da bi se u projekt uključilo i Veleposlanstvo Italije, imajući u vidu, kakav ugled Matvejević i danas tamo ima“, rekla je Ćavar za Bljesak.info.

Adil Šuta, predsjednik SDA-ove Koalicije za Mostar u Gradskom vijeću, istaknuo je da poštuju i cijene doprinos sugrađanina Predraga Matvejevića.

“Smatramo da Gradsko vijeće nakon što se otvori rasprava o svim nazivima ulica u Gradu Mostaru, treba zauzeti stav i dati podršku da ulice nose nazive po poznatim Mostarcima, a jedan od njih je i Matvejević“, rekao je Šuta za Bljesak.info.

Vlatko Marinović, vijećnik HDZ-a BiH ističe da bi, poruka koju bi Grad Mostar poslao imenovanjem ulice po Matvejeviću bila izrazito znakovita i vjerojatno dobro prihvaćena od šire javnosti.

“U prilog tome bi sigurno išle i određene okolnosti u kojima se on kao pisac za života našao, u kojima se otvoreno suprotstavljao jednoumlju i pozivima na rat, u čemu je lako pronaći sličnosti s događajima iz današnjeg vremena u nažalost današnjoj BiH“, rekao je Marinović za Bljesak.info.

Ali, dodaje ovaj mladi HDZ-ovac, tema naziva ulica u mostarskim specifičnim okvirima jedna opća tema, odnosno sigurno ne tema naziva jedne ulice u gradu, a koja između ostalog zahtijeva dvotrećinsku većinu u Gradskom vijeću Mostara, za razliku od svih ostalih lokalnih sredina u BiH.

“Smatram izuzetno bitnim takvu temu ostaviti stručnom povjerenstvu sastavljenom od povjesničara i kvalificiranih osoba, koje bi na promišljen, pravedan i slobodan način moglo vrednovati značaj i opravdanost naziva ulica“, istaknuo je Marinović.

Vesna Šunjić, vijećnica HRS-a, ističe kako je Matvejević imao nesumnjivo respektabilnu karijeru i međunarodni ugled, ali da se ne može pobjeći i od toga da je imao nedvosmisleno jednostrane stavove o Domovinskom ratu.

“Njegovi tekstovi i izjave o HVO-u, ignoriranje, ali i u određenoj mjeri, i negiranje zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH stvari su preko kojih se ne može prijeći, ako se poštuju ista ona humanistička načela za koje se, deklarativno, zalagao i Matvejević. Iz tog razloga nećemo podržati prijedlog imenovanja jedne od ulica njegovim imenom“, izjavila je Šunjić za Bljesak.info.

Korijeni od Odese do Mostara

Vsevolod Nikolajevič  Matvejevič bio je ukrajinski emigrant iz Odese koji je napustio carsku vojsku u Istanbulu i došao u Mostar, a svjedočenja ljudi poput Matvejevićevog oca, bila su prvo što se na našim prostorima tada moglo čuti o Staljinovoj vlasti i totalitarizmu.

Vsevolod je oženio Angelinu, katolkinju, koja je govorila njemački jezik, bila suradnica u odvjetničkoj kancelariji, čak odlazila na rasprave, a osnovala je i prvo stenodaktilografske društvo u BiH.

Matvejevićev otac je završio Pravni fakultet i radio kao sudac i državni djelatnik, a poslije rata uz to je i predavao ruski jezik u mostarskoj gimnaziji.

Moralne vježbe: Pisao Titu, Miloševiću, branio Tuđmana, Izetbegovića, Kiša, 'proljećare'

Predrag je iz Mostara gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje otišao na studij u Sarajevo pa u Zagreb gdje je živio i radio sve do 1991. godine kada je otišao na nekoliko godina u Pariz, a potom i u Rim.

Njegova znanstvena putanja uključuje zagrebački Filozofski fakultet, parišku Sorbonnu i rimsku La Sapienzu. Da bismo shvatili Matvejevićev književni, estetski, politički, pa i intimni habitus, njegovu nasušnu potrebu za dijalogom, slobodom govora i misli, najbolje se zagledati u njegova znamenita javna protestna pisma koja je objavljivao i adresirao u centre političke moći.

Još sedamdesetih ih je počeo pisati, a kasnije su skupljena u knjigu – Otvorena pisma – moralne vježbe 1986.

Moralne vježbe – načelo slobode govora i pravo na mišljenje

Matvejević je tražio oslobađanje od zatvora i ublažavanje kazni za mnoge tadašnje disidente i neprijatelje režima, među kojima su bili i oni s kojima nije dijelio ideološko opredjeljenje i svjetonazore.

Protestirao je u pismima protiv zatvaranja Vlade Gotovca, Marka Veselice i drugih aktera Hrvatskog proljeća 1971. godine.  Pisao je čak i pismo u obranu Vojislava Šešelja, tada mladog profesora sociologije, koji se kasnije preobrazio u nacionalistu i ratnog zločinca. Intervenirao je čak i za Franju Tuđmana i tražio ublažavanje kazne muslimanskoj grupi optuženoj za nacionalizam u kojoj su bili Alija Izetbegović i Džemaludin Latić.

Protestirao je podjednako protiv progona i srpskih, i hrvatskih, i slovenskih, i muslimanskih intelektualaca, braneći samo načelo slobode govora i pravo na različito mišljenje, i to dosljedno, kroz cijele osamdesete, u vrijeme kada se nacionalizam valjao po ulicama, dok je rasprava između unitarista i federalista sasvim zamaglila jugoslavensku stvarnost.

Pisao je i samom Titu i savjetovao ga još 1974., da se  ‘da se povuče sa svih funkcija’ i ‘ne prihvati odluku o doživotnom predsjedništvu, nespojivu sa socijalističkom tradicijom’. Jedan je od rijetkih koji nije bio opijen famoznom hrvatskom šutnjom, pa se Slobodanu Miloševiću obratio još 1989. godine pod optužbom da je  ‘zloupotrijebio osjetljivost srpskog naroda spram svoje zemlje i njezine sudbine’ i ‘pridonio više nego itko drugi da se razbiju i raspu snage koje su željele sačuvati zajednicu nesretnih jugoslavenskih naroda’.

Smjestio Mostar na Mediteran, 'unutarnje more svijeta'

Mediteranom, otvorenim ‘unutarnjim morem svijeta’, Matvejević je plovio, a plovile su u njegove brojne eruditske i esejističke knjige. Znanja o moru, obalama, ljudima, povijesti i naslijeđu koji čine taj neobjašnjivi ambijent ‘mediteransko osjećanje svijeta’.

U taj je čarobni svijet i prostor različitih nacionalnih, vjerskih i inih identiteta, spadao i danas spada Mostar. Upisao ga je na tu mapu sam Matvejević spajajući tako njegove obale, vjerujući u otvorenost, u to ‘unutarnje more svijeta’.