Svjetska, a naša: Bh. umjetnica životopisna inspiracija za svakoga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sarajka Alma Telibećirević domaćoj je javnosti više poznata po svojim aktivnostima u odnosima sa javnošću nego umjetničkim, ali njena slikarska, umjetnička originalnost izdvaja je od drugih. Slikanje pijeskom je nešto što zasigurno nitko u Bosni i Hercegovini niko nije radio. Alma jeste, a svoje radove sada počela izlagati van granica naše zemlje, te na virtualnim izložbama putem društvenih mreža. Alma je u razgovoru za portal Bljesak.info predstavila svoje stvaralaštvo, ispričala iskustva, te svakako dala iskusne savjete svim kolegama i mladima.

Radiš kao PR stručnjak i umjetnica, kako to da si odlučila za ova dva posla, je li teško povezati ih?

Vjerujem da su oba posla neminovno povezana. Ukoliko se ozbiljno bavimo bilo kojim poslom, kvalitetna promocija i brendiranje je  neophodno, a umjetnost je nešto što je najdelikatnije za predstaviti široj publici. Mene su živote okolnosti dovele do poslova kojima se danas bavim, PR, event menadžment i umjetnost. Nako završene Srednje Škole Primjenjene Umjetnosti u Sarajevu logičan slijed je bila Likovna Akademija u Sarajevu. Tijekom studija sam uvijek radila kako bih mogla financirati studije. Naprosto je jedno vodilo drugom, počela sam raditi na različitim festivalima, projektima, koncertima i nisam više nikada prestala. (SFF; MESS, Kids Fest, Teatarfest , Jamiroqua, James Blunt, Go West, itd.) Iza sebe imam dugi niz godina organiziranja i promocije različitih kulturnih dogadjaja.

Sebe smatram ovisnikom o kulturi, tako da sam spojila ugodno sa korisnim. Naime, radila sam na organiziranju onih kulturnih dogadjaja za koje bih svakako kupila kartu da ih pogledam. Pri tome mi je takav vid financiranja ostavljao dovoljno prostora da se umjetnošću bavim iz ljubavi, bez potrebe da istu komercijaliziram. Pri čemu se i jesam upustila, kroz kreiranje umjetnosti, u avanturu istraživanja onih unutarnjih svjetova koje ne bih uspjela iskomunicirati na drugačiji način.

Slikaš simbole pijeskom, otkud ideja, u čemu si pronašla inspiraciju?

„Simboli naslikani pijeskom“ je izložba koja je nastala još prije par godina i danas postoje već dva ciklusa ovog naziva. Tijekom studija na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Sarajevu i proučavanja nacionalne povijesti umjetnosti, najveću pozornost mi je privukao upravo srednjevijekovni period BiH. Stećci predstavljaju autohtonu, bh. umjetnost bez kojih se ne može zaokružiti prava slika starog bosanskog likovnog stvaralaštva i kulture, koju svijet svakako treba upoznati i zbog toga što su stećci ove vrste jedinstveni u svijetu, a jednako zanimljivi i za povjesničare umjetnosti koliko i za arheologe, koji se bave proučavanjem naših prostora.

No, naša povijest je jednako bogata i utjecajima ostalih kultura, kako prije, tako i poslije srednjovijekovnog perioda, pa je zanimljivo pokušati iskomunicirati način na koji su uticaji pronašli svoje mjesto i utkali se u tradiciju i život lokalnog stanovništva.  Ja sam to pokušala kroz slikarstvo, redizajnirajući kroz ličnu perspektivu simbolizam naše povijesti.

Drugi dio ovog ciklusa je nastao u SAD-u. Tijekom moje specijalizacije kao dobitnice sjajne stipendije Hubert H. Humprey Fellowship, financirane od strane SAD vlade, bila sam izložena suradnji i susretu sa vrhunskim stručnjacima iz domena i umjetnosti i komunikacije. Surađujući sa najvećim muzejom koji se bavi starosjediocima Amerike (Native Americans), muzejom u Phoenixu, imala sam mogućnost da se bolje upoznam sa njihovom kulturom, različitim izrazima i simbolima. Kultura starosjedioca Amerike je toliko raznovrsna i bogata da naprosto nisam mogla odoljeti izazovu da pokušam kroz redizajn simbola iz moje perspektive kreirati "Simbole naslikane pijeskom 2". Tijekom kreiranja obje izložbe koristila sam pijesak iz različitih djelova BiH i Amerike.

Proteklog listopada sam u Arizoni otvorila i novu samostalnu izložbu “Koje su boje Rumijevih stihova”, gdje sam pokušala kroz slikarstvo prezentirati enormni utjecaj širine i dubine poezije velikog perzijskog pjesnika Mevlana Jelaluddina Rumija, na mene i moju kreativnost. Izložba je naišla na veliko zanimanje, prije svega pristupa poeziji kroz vizualnu umjetnost.

Što zapravo predstavljaju simboli? Vjeruješ li ti u njih?

'Simbol pripaja vidljivoj slici dio nevidljivog koji je opažen natprirodno, kazao je Paul Klee. Svaki novi simbol je novi prozor u svijet i stvarnost. Svrha simbola je najviše spoznajna. Umjetničko djelo svijest ljudi uzdiže na nivo percepcije potreban za uočavanje skrivenih i složenih sadržaja. Mijenja tijek svijesti posmatrača postojanošću svoje suštine. Kroz stvaranje simbola eliminiraju se nepotrebni elementi, ostaju samo suštinski izrazi odabranog smisla. Težnja simbola je da se nađe i sačuva trajno u prolaznosti, da se artikulira nerazgovjetno, osmisli naizgled besmisleno i nepovezano.

Dekodiranje simbola je otkrivanje sadržaja iza formalnog znaka - poniranje u drugu dimeziju. Simbol je više od običnog znaka. On upućuje s one strane značenja, stavlja psihu u pokret. Predstavlja vrata koja uvode svijest na drugi nivo tumačenja percipiranog sadržaja. Simboličko stvaralaštvo, kao najreprezentativnija funkcija ljudskog duha, ne kopira i ne preslikava, nego stvara, imenuje i označava i u toj svojoj konceptualizaciji otjelovljuje predmete iskustva u njihovom punom značenju i smislu.

Stvaranje smisla jeste najdublji red koji ostvaruje simbolički jezik. Umijeće simbolizma omogućuje čovjeku da dešifrira stvarnost i ogromnu količinu impresija artikulira u spoznaju stvarnosti. Simboli su jezgro stvaralaštva. Otvaraju duh prema nepoznatom, beskonačnom.

Svoje radove izlažeš diljem svijeta gdje se suvremena umjetnost vrlo cijeni, ima li bh javnost sluha za takvu umjetnost?

Suvremena umjetnost je suvremena već sama po sebi. Mislim da je bitno što umjetnici danas nisu nužno zarobljeni (osim ako to sami ne odaberu ) u okove trendovskih strujanja, bez obzira na podneblje.  U BiH je suvremena umjetnost prilično autentična u odnosu na podneblje, situaciju i kolektiv. Suvremena umjetnost se bori da se istakne unutar BiH. BiH je bez sumnje prilično kaotična zemlja. Samim tim izuzetno inspirativna, a svako kreira svoju realnost. Kreativnost nerijetko proizilazi iz sukoba ideja i zahtjeva hrabrost da se ne držimo sigurnosti.

A možemo je svesti i na prosto povezivanje stvari. Mislim da u BiH inspiracije ne nedostaje, samo je neophodno kroz kreativne procese iskomunicirati sva ona unutarnja carstva i procese koji nas zaokupljaju. Kažu da je kreativnost dopustiti sebi greške, a umjetnost znati koje greške treba zadržati.

S obzirom da si puno putovala, možeš li napraviti usporedbu naše države i svijeta, imaju li umjetnici u bh. (i u svijetu) prostora i priliku da se izraze? Imaju li umjetnici, pogotovo mlađi, volju i želju da se izraze?

Volim za sebe reći da sam gradjanin svijeta. Sloboda koju nam daruje mogućnost izbora je beskrajna. I sa sobom nosi itekakvu odgovornost prema sebi samima.
Mislim da se umjetnici ne bi smjeli nužno ograničavati prostorno, ukoliko osjećaju želju da konstatnim učenjem i usavršavanjem. Vjerujem da gdje ima želje i volje ima i načina.

Recept za bilo kakav napredak je svakako ljubav i vjera u vlastiti rad, te upornost. U BiH postoji dosta kvalitetnih i kreativnih mladih ljudi, koji imaju šta da kažu. Uz konstantan rad i ustrajnost mogu uspjeti i izvan granica BIH. A iskren rad i kreativnost će sasvim sigurno biti prepoznata.  Ukoliko bismo govorili o uvjetima u

BiH ili inoyemstvu i koliko je umjetnost u BIH cijenjena mislim da je i više nego očigledno da umjetnost ovdje preživljava na marginama i opstaje tek zahvaljujući upornim i kreativnim pojedincima. Medjutim problem je što takvo apatično društvo može izuzetno negativno djelovati na kreativnost mladih umjetnika, umjesto da bude poticaj. Zbog toga mislim da je za umjetnika neophodno da izadje izvan okvira vlastite sredine i da sagleda sebe i vlastiti rad iz različitih perspektiva i različitih mogućnosti.

Jesu li ljudi svjesni koliko je umjetnost važna u životu?

Nisu. Umjetnost je nužna, ona je smisao. Umjetnost je sve. U kontekstu društva i umjetnosti što se može i svakako aplicirati i na naše društvo navesti ću samo izjavu Vesne Šouc, dirigentice:

-"Zašto je kultura važna, kome je važna? Važna je i potrebna svim, a ne samo odabranoj publici i onima kojima je to profesija. Nije to elitizam. Pitanje kulturnih potreba je strateško pitanje jednog društva. Ukratko govoreći, odsutnost razvoja i negovanja kulture otvara veliki prostor za bujanje koječega, za nekulturu, a ova pak, hteli to ili ne, kod ljudi inicira i razvija površnost i naklonost ka jeftinim sadržajima. Nažalost, to pre ili kasnije ispostavi svoju, kako i teorija i praksa pokazuju, vrlo visoku cenu."

Jedna si od rijetkih (ako ne i jedina u BiH) koja je postavila svoju izložbu online. Otkud ideja i kako je ova vrsta izložbe prihvaćena u javnosti?

Svakako mislim da je moja virtualna izložba koju sam postavila i otvorila putem socijalnih mreža prva na ovaj način prezentirana u BiH. Ideja se rodila vrlo spontano.

Po prirodi sam priličan ekstrovert i cijeli svoj život sam ovisna o komunikaciji, uz pomoć svih medija koji su mi dostupni. Samim tim, pojava virtualne stvarnosti, nepregledne mogućnosti komuniciranja koje nam nude socijalne mreže, mene je naprosto oduševila i svakako ohrabrila da konstantno preispitujem beskonačne mogućnosti upotrebe istih. Kroz različite vidove promocija se maksimalno koristim socijalnim mrežama, tako da je virtualna izložba došla kao neki logičan slijed mojih aktivnosti.

Dosta ljudi u BiH me poznaje kroz moj rad u PR-u ili menadžmentu, ne znaju da sam završila ALU ili Srednju Umjetničku Školu. Tako sam naprosto željela široj javnosti, uz suradnju sa kustosicom moje virtualne izložbe akademskom dizajnericom Belmom Arnautović, probrala i obradila neke moje radove iz razdoblja škole ili studija i predstavila na taj način neki presjek mog umjetničkog razvoja.

Napravljene su profesionalne fotografije radova, a originali se nalaze uglavnom u BIH. S obzirom da je izložba virtualna moguće je „posjetiti“ u bilo koje doba dana i sa bilo kojeg dijela planete. Samim tim je jednako moguće uspostaviti direktnu komunikaciju sa umjetnikom, pa bih ohrabrila svakoga da pored tradicionalnih prezentiranja umjetničkih radova svakako kreira i virtualne izložbe, koje cijelokupnom doživljaju  daju jednu novu dimenziju.

Jesi li ikada izlagala u Hercegovini i Mostaru? I imaš li namjeru?

Do sada nisam, na moju veliku žalost. Mostar smatram jednim od najljepših gradova, ako ne u svijetu u regiji savim sigurno, i zaista volim često doći tamo. Bila bi mi iznimna čast i zadovoljstvo predstaviti vlastite radove mostarskoj i hercegovačkoj publici, tako da sam apsoluitno otvorena za potencijalne dogovore.

Koji je tvoj moto? I imaš li neki poticajni savjet za mlade umjetnike i općenito mlade u našoj državi?

Na mojoj službenoj About.me stranici stoji natpis koji u par riječi može opisati upravo moj moto i način rada. Ja sam glas, a ne eho. Najbitnije u životu, bez obzira na kakve prepreke ili izazove nailazimo i gdje nas već životni put odvede, jeste biti iskren prema sebi samima. Imati hrabrosti zaroniti u vlastite dubine i zapitati se šta je to što mi jesmo, te kako to možemo iskomunicirati sa drugima.

Vjerujem u individualizam i  da je svako ljudsko biće originalno ukoliko sebi pruži šansu da to bude. Bitno je izaći iz zone vlastitog komfora i pronaći izraz. Konstantno učiti i preispitivati lične stavove, zauzimati i tudje perspektive kako bismo shvatili vlastite.  Ali nipošto ne treba ubiti vlastitu iskrenost stremeći ka nekoj prividnoj originalnosti. Za kraj ću dodati citate: „Osudjeni smo pamtiti i zato originalnosti kao apsolut ne postoji“ ; „Da bi umjetničko djelo bilo potpuno inovativno, mora biti napisano ili naslikano u potpunom paradoksu, a on ne može postojati, jer bi u suprotnom umjetnik trebao bolovati od amnezije.” Manuel Frias Martins