Virtualna Uskrsna izložba

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tradicionalna Uskrsna izložba 2020. Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak koja se trebala održati u srijedu, 6. travnja 2020. godine u Maloj galeriji samostana Sv. Anto na Bistriku u Sarajevo, otkazana je zbog pandemije korona virusa i ista se može se pogledati u virtualnom obliku na službenoj web i facebook stranici HKD Napredak.

U vrijeme kada se sve pod zrakama mladog sunca budi i cvjeta, članovi Udruge HKD Napredak nam tradicionalno poklanjaju svoja platna ispisana najljepšim notama – kistom i emocijom. Njihov vlastiti svijet ušuškan u zlatnoj sredini – između lica stvarnosti i mašte je upravo ono što proljeće čini potpunim. Ono je ispunjeno najljepšom krošnjom sa koje vrve pupoljci harmonije i nesebične ljubavi.

Motivi prirode i ovoga puta su polje neiscrpne inspiracije, te nam iznova predočavaju onu silnu energiju koja cirkulira i postaje dijelom svih nas. Priroda na platnu postaje svijet za sebe, svijet nastao baš onako kako u prirodi sve nastaje – spontano i iznenađujuće, pružajući nam osjećanje iskonske slobode u kojoj čovjek sjedinjen sa prirodom postaje jedna cjelina, univerzalna i sveprisutna. No, sa druge strane, povijesni i Biblijski motivi, arhetipske priče oblikovane dogmatskom snagom u nama bude želju za neiscrpnim slavljem pobjede života nad smrću. Pasionska baština u kojoj se otjelovljuje motiv patnje kao temelj ljudskog iskustva jeste upravo motiv u kojem se očitava snaga oslobođenja i preobraženja čovjeka. Pa tako se i priroda oslobađa svojih sniježnih okova i najljepšim bojama osviježava štafelaje naših umjetnika.

Potezi kistom posjeduju osobni ritam u stvaranju samodostatnog svijeta koji je odraz stvarnosti ali i bujne imaginacije. Autori preuređuju prostor prema obrascima koji služe kao pokazatelji vlastitih osjećanja, love trenutak, zaustavljaju ga i ovjekovječuju najmekšim tonovima, koji proizilaze direktno iz njihove duše.

Bilo da se radi o akvarelu, ulju na platnu ili kombinovanoj tehnici, autori, njegujući perceptualnu snagu gledanja, unose energiju prostornosti, te nam kroz pejzaže, portrete, žanr-scene ili mrtvu prirodu pružaju ruku i uvode nas u svoj svijet. Gotovo da možemo osjetiti miris makova, čuti šum rijeke, udahnuti zrak sa obronaka planina, i sve to plesom uz cvijetnu rapsodiju slaveći vječnu sinergiju čovjeka i prirode.